Tragedija preodgojila Jezide

"Zaista cijenimo vašu posjetu", rekao je Luqman Sulejman grupi turista iz Iraka i Njemačke, kada ih je nedavno sreo na ulazu u jezidski hram Lalish. Za ovu etno-religijsku iračku manjinu ovo mjesto na sjeveru Iraka je isto što i Vatikan za katolike ili Meka za muslimane. Od svakog Jezida se očekuje da ovamo dođe barem jednom u životu.

Zaista je jako važno da ljudi dolaze i slušaju šta im imaju reći Jezidi", rekao je Sulejman, glasnogovornik i vodič, koji nam pokazuje hram. "Ne biste trebali slušati druge ljude. Oni mogu širiti laži o nama."

Sulejman govori o dugogodišnjim predrasudama prema jezidskoj zajednici u Iraku. Njihova vrlo tajnovita i ritualna vjera, s obzirom da se tradicija i pravila prenose usmeno i da je strancima zabranjeno poznavati te običaje - učinila je ovu manjinu metom muslimanske većine u zemlji.

Jezidska vjera je opisana kao "dualistička", jer oni vjeruju da su dobro i zlo dio istog božanstva. To je također razlog zašto ih neki Iračani doživljavaju kao "poštovaoce đavola", i čak ne žele jesti hranu koju „pripremaju jezidske ruke", .

Zbog tih predrasuda je mala vjerska zajednica, za koju se smatra da broji oko pola miliona ljudi unutar Iraka, 2014. postala metom ekstremističke skupine poznate kao "Islamska država" . Nakon što su ekstremisti zauzeli dijelove zemlje, status marginalizovane manjine bio je jedan od razloga zašto je "Islamska država" smatrala da može nekažnjeno pobiti, silovati i porobiti na hiljade članova ove zajednice bez straha da će za to biti kažnjeni.

Neočekivani ishodi

Nakon brutalnog napada IS-a zajednica Jezida nije više ona ista. Do trenutka kada su ekstremisti IS-a manje više potisnuti sa sjevera Iraka 2017. godine, ubijeno je ili oteto na hiljade Jezidki i Jezida. Nekoliko međunarodnih tijela sada klasificira te događaje kao genocid.

Danas oko 240.000 Jezida je još uvijek smješteno u kampovima za raseljene, a mnogi žive u velikom siromaštvu.

Ali zajednica se također promijenila na način, koji se nije mogao predvidjeti. "Zajednica Jezida se transformirala i postala otvorenija", kaže Murad Ismail, direktor Sinjar akademije - instituta koji pruža obrazovanje lokalnom jezidskom stanovništvu na sjeveru Iraka. "Jezidska zajednica nema šta skrivati, ali vjerujem da su u prošlosti mnogi mislili da je bolje ne razgovarati o identitetu ili vjeri. Također mislim da svijet danas više i s mnogo žara podržava Jezide, što ih potiče da budu otvoreniji ."

"Sami Jezidi se nisu promijenili", ističe Sulejman dok turističkoj grupi pokazuje dijelove hrama Lalish koji su otvoreni za posjetioce. "Samo se svijet počeo fokusirati na nas. Tako da više ljudi, uključujući i one koji su nekada imali specifično mišljenje o nama, sada više zna o nama. I to nas je napravilo otvorenijima."

Novootkrivene slobode

"Jedna primjetna promjena desila se jezidskim ženama u domenu njihovih prava", rekao je Sulejman svojim znatiželjnim posjetiteljima. "Prije nego što je došla Islamska država, žena nije mogla slobodno napustiti svoje selo bez muškog skrbnika. Ali nakon vladavine IS-a, ljudi razmišljaju puno otvorenije. Žene mogu napustiti svoje selo i ukrcati se na avion za Evropu, ako to žele", rekao je, smiješeći se i pokazujući prema nebu iznad brda koja okružuju 4.000 godina stari hram.

"U prošlosti jezidska zajednica to ne bi prihvatila", potvrdila je Naven Symoqi, jezidska aktivistkinja i novinarka iz Sinjara, okruga u kojem žive mnogi irački Jezidi. "Ali nakon što su mnogi Jezidi raseljeni i nakon što se sada nalaze u različitim dijelovima Iraka, oni na drugačiji način posmatraju svijet.

"Zamislite da dolazite iz izolovane poljoprivredne zajednice bez mnogo resursa, gdje mnogi ljudi nisu obrazovani, ako izuzmemo osnovnu školu. I onda ste raseljeni, u kampu ste, a tu su i sve te nevladine organizacije koje vode programe za obrazovanje i ženska prava”, rekao je za DW jedan mještanin koji je radio s Jezidima u kampovima za raseljene osobe. On je želio da ostane anoniman kako bi iskreno govorio  o zajednici s kojom još uvijek surađuje. "To ne može da te ne promijeni", dodaje.

Žene vozači

Sinjar je nekada bio puno izolovaniji, nastavlja novinarka Naven Symoqi. Ali sada se tamo čude činjenici da u gradu postoje autoškole za žene. Ona također zna za Jezidkinje koje studiraju i hvali Ameru Atto koja se natjecala na izboru za Miss Iraka 2021. godine.

Jezidikinje su uključene u lokalne mreže preživjelih i također rade stvari koje ranije nikada ne bi radile. One putuju u gradove kako bi se sastajale s muškim političarima i kako bi razgovarale o pravdi i odšteti.

Nakon što su ostali bez svojih muških članova familije, koji su ubijeni, sada su mnoge Jezidkinje postale glave porodice, istaknuo je Abid Shamdeen, izvršni direktor Nadia inicijative. Njegova organizacija, koju je osnovala Nadia Murad, preživjela Jezidkinja i dobitnica Nobelove nagrade za mir, uspjela je pomoći jezidskim ženama da osnuju vlastite male firme, obnove domove i pristupe progrmima obrazovanja.

Vidjeli smo da ovakve vrste projekata imaju duboko pozitivan utjecaj na Jezidkinje," rekao je Shamdeen za DW. "Nakon uništenja IS-a, Jezidkinje su u velikoj mjeri preuzele vodeću ulogu u zauzimanju za svoju zajednice, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou."

"Jezidkinje danas imaju bolji pristup obrazovanju i zapošljavanju", dodao je Ismael s Akademije Sinjar. "Neke čak posjeduju male firme ili vode nevladine organizacije. Ovo je stvarno nešto potpuno novo za iračke Jezide."

Maloljetnički brakovi

Unatoč teškoj sudbini, ove promjene se mogu smatrati pozitivnim. Jezidska religija ima stroga pravila. Ne možete konvertirati odnosno preći na njihovu vjeru, niti možete izaći iz nje. Pripadnici zajednice se ne smiju ni vjenčati izvan svoje kaste, a kamoli izabrati nekoga ko nije te vjere.

U jednom slučaju iz 2007. godine, mlada Jezidkinja Dua Khalil Aswad, za koju se mislilo da je zbog ljubavi prešla na islam, javno je pretučena na smrt, zajedno sa članovima vlastite obitelji. Jezidkinje su se, pored toga, tradicionalno udavale vrlo mlade, već s 13 ili 14 godina.

Godine 2011., nakon sve većeg broja samoubistava među mladim Jezidkinjama, istraživači iz Međunarodne organizacije za migracije proveli su intervjue u zajednici kako bi otkrili zašto se to dešava. Oni su zaključili da su uz izolaciju, nesretne ugovorene brakove, nezaposlenost među ženama, te napetosti u zajednici i sektaške strukture krive za "marginalizaciju žena i njihovu  perifernu ulogu".

Dolazi još puno toga

Ipak, članovi zajednice rekli su za DW da, unatoč nedavnim promjenama, još mnogo toga treba da se uradi.

Kao prvo, objašnjava bivša zaposlenica jednog izbjegličkog kampa, još uvijek postoji velika razlika između načina na koji se postupa s preživjelim Jezidikinjama, ženama koje su porobili i seksualno zlostavljali pripadnici IS-a, a koje su se potom vratilie svojim porodicama. "Neke su dobrodošle, druge ne. Iako zajednica ne voli govoriti o tome,  to je velika katastrofa".

A nova prava, koja Jezidkinje imaju, moguća su samo uz dopuštenje muških članova obitelji. Ovdje se još uvijek razmišlja izrazito patrijarhalno. S druge strane, "za ove stvari treba vremena. A kada se ljudima da prilika da nešto rade, to  je teško ponovno oduzeti."

"Definitivno još uvijek postoje društvena trvenja", složio se Ismael. "Zato nam treba vremena ali i obrazovanja da se to prevaziđe". Ali "mislim da su žene Jezidkinje na svom sopstvenom primjeru to najbolje pokazale tokom i nakon genocida. One su bile na prvim linijama fronta i na mnogo načina postale su simboli svog naroda."

Na tekstu radio: Kholoud al-Amiry

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu