Je li karneval još uvijek čisto muška priča?

U Kölnu se karnevalslavi još od davnina, dugo je vremena to bilo grubo, divlje i anarhično slavlje. I toliko uvredljivo da su utjecajni ljudi u Kölnu u 19. stoljeću odlučili regulirati taj karnevalski „nered".

Tako je nekoliko uglednih građana 1823. osnovala „Organizacijski odbor festivala" i postavila figuru ispred novoorganiziranog karnevala: „heroj karnevala" trebao je svojim „plemenitim karakterom" predstavljati suprotnost „bijednoj strci i gužvama" na ulicama. Tako je nastao „Princ karnevala". U njegovoj su pratnji bile dvije figure: seljak, koji predstavlja obrambenu snagu grada Kölna, i djevica kao simbol rimske utemeljiteljice Kölna, Colonie Agrippine, zaštitnice grada. 1938 je taj trio službeno nazvan karnevalskim „Trijumviratom". Pod okriljem Festivalskog odbora se danas u Kölnu okuplja oko 120 karnevalskih društava aktivnih cijele godine.

Čisto muška stvar

Kölnski karneval, koji je reorganiziran prije 200 godina, bio je čisto muška stvar, pa su i sve likove koji su imali ulogu u karnevalu glumili muškarci.

Oni su se odijevali kao piljarice ili čistačice i držali nepristojne govore. Djevica uz princa karnevala bio je muškarac u ženskoj odjeći, a tzv. „Tanzmariechen" ili „plešuće Marijice" - prvi plesači u nekoj plesnoj grupi - također su bili muškarci u dugim suknjama. Izraz „Marijica" inače označava žene koje su pratile i „zabavljale" različite vojske tijekom Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.). Njima je u karnevalu bio dodijeljen plesni časnik - više smiješni nego elegantni ti su parovi velikim priredbama plesali na pozornici.

„Borba protiv transvestije"

To se nimalo nije svidjelo nacionalsocijalistima koji su došli na vlast 1933. godine. Jarko našminkani muškarci u ženskoj odjeći - to je bilo preblizu homoseksualnosti koja je bila progonjena i kažnjavana pod nacističkim režimom. Tako su karnevalski klubovi dobili naputak da u „borbi protiv transvestizma" koriste samo žene kao plesačice.

Karnevalske družine su, naravno, pristali: brojni sudionici karnevala imali su dobre odnose s nacistima i nisu im se htjeli zamjeriti. Tako je od 1936. dopušteno nastupati samo mješovitim plesnim parovima, iako je potajice vladalo uvjerenje da žene nisu fizički dorasle naporima karnevala. Osim toga, vjerovala su gospoda, karnevalske šale su pregrube i uvredljive za ženske umove.

No tu su se prevarili. Žene su imale karizmu, plesale su bolje od muškaraca i karneval im nije pričinjao nikakvu psihičku štetu. To se svima toliko dopalo da je tako ostalo i nakon rata i kraja nacističke ere. Od sada su posvuda prve plesačice bile žene – svejedno radi li se o grupama plešućih Marijica, mažoretkinjama ili drugim plesnim likovima.

Zašto je Djevica i danas muškarac

No drugačije je bilo s likom Djevice u karnevalskom trijumviratu. Tu su ulogu tradicionalno uvijek igrali muškarci. Doduše je za vrijeme nacizma i tu bilo iznimaka, ali tijekom Drugog svjetskog rata karneval se ionako nije slavio i tek 1949. je on u Kölnu ponovo obnovljen - s muškarcem u toj ulozi. To je bilo zato jer je bilo vezano za tradiciju, ali i zato što se više nije htjelo imati veze s pravilima koja su uveli nacisti.

No to ne mora zauvijek tako ostati: statut festivalskog odbora navodi da trijumvirat mora biti sastavljen od članova jednog od karnevalskih udruženja, a među njima ima i čistih ženskih društava. Dakle, samo je pitanje vremena kada će kelnski trijumvirat postati ženstveniji.

„Procesija je preduga ako tu idu i žene"

I nakon Drugog svjetskog rata karneval je dugo vremena bio uglavnom muška zanimacija. Sve do 70-ih godina prošlog stoljeća ženama gotovo da nije bilo mjesta na događaju koji predstavlja vrhunac karnevalske sezone: u procesiji karnevalskog odnosno ružinog ponedjeljka (Rosenmontag).

Argumenti su bili besmisleni: procesija bi bio predugačak ako se u nju uključe i žene, one bi mogle biti ozlijeđene bonbonima i drugim slatkišima koji se bacaju iz procesije, a osim toga one i ne mogu podnijeti toliko alkohola kao muškarci. Uz to su, tvrdili su okorjeli tradicionalisti, žene mnogo neugodnije kada se napiju nego pijani muškarci. I na kraju je rečeno da su u garderobama festivalskog odbora samo kostimi u muškim veličinama.

Tako je dugo samo plesačicama i sviračicama u karnevalskim bendovima bilo dopušteno sudjelovati u povorci karnevalskog ponedjeljka. To se promijenilo tek 1978. i od tada je njihov broj stalno rastao

Mogu li žene pjevati na dijalektu?

Karnevalskom glazbom također dominiraju muškarci - sve do danas. Među deset najpopularnijih kelnskih bendova na karnevalu nema nijednog u kojem bi bile i žene. Neki od razloga koji se za to navode su da se čovjeku digne kosa na glavi: kaže se da ženski glasovi ne zvuče dobro kada se pjeva na kelnskom dijalektu, a osim toga ni karnevalske pjesme ne svuče dobro jer su ženski glasovi previsoki.

U posljednje se vrijeme pojavljuje sve više samouvjerenih mladih glazbenica koje dokazuju da itekako mogu na nekoj proslavi stvoriti ludu atmosferu, ali one se još uvijek bore s brojnim predrasudama i krutom tradicijom. A ta moć navike se proteže i na ženska karnevalska udruženja: i na njihovim priredbama su umjetnice na pozornici rijetka pojava.

Tako se borba mladih glazbenica nastavlja. One dobijaju podršku od alternativnih karnevalskih klubova koji rade na tome da tradicionalni karneval u Kölnu dovedu u sadašnjost i oblikuju njegovu budućnost na više ženstven način.