"Ja volim sve moje (četiri) žene"

Musa Mseleku mora dobro razmisliti prije nego što nam odgovori na pitanje o njegove četiri supruge: "Duboko u mojoj duši sam pokušao otkriti, da li imam omiljenu ženu. Ali ako bi je imao, onda ne bih bio oženjen sa svima. Bio bi samo sa njom. Ali ja ih sve volim, sve su jednake."

43-godišnji Musa sa svojom brojnom obitelji živi na južnoj obali Južnoafričke Republike, u provinciji KwaZulu Natal. Tu su njegove četiri žene, MaCele, MaYeni, MaKhumalo i MaNgwabe i sa njima ima desetero djece. Treća po redu je bila MaKhumalo i kada ju je Musa zaprosio, kaže kako nije niti trenutka oklijevala makar je već imao dvije žene: "To je bila osobna odluka. Nisam se udala za obitelj, nego za mog muža. On je doduše imao dvije žene, ali i ja se smatram njegovom suprugom. On me voli. Naravno, on voli i druge, ali i mene. To mi je jasno pokazao. I zato jer i ja njega volim, odmah sam prihvatila njegovu prošnju."

Po običajima koji tamo vladaju, takva obitelj je i logistički poduhvat za oca obitelji. Svi doduše žive na istom imanju, ali svaka žena ima svoju kuću - tako mora biti. A Musa mora i svoje vrijeme koliko može ravnomjernije rasporediti među svim svojim ženama.

Sve po zakonu

Kako to radi - to je teško objasniti: "Nema nekakvih određenih dana kada sam kod neke određene žene, na primjer ponedjeljkom tamo, a utorkom tamo. Radi se o ravnopravnosti. Moram svakog tjedna u svakoj kući provesti vrijeme sa mojom obitelji. U pravilu su to dan ili dva u tjednu za svaku ženu."

David Coplan, profesor antropologije na sveučilištu Wits u Johannesburgu se bavio pitanjem poligamije kao običajem u mnogim drevnim afričkim kulturama, poput onih plemena Zulu ili Ngunis. Izvorno, mnogo žena nije bio samo statusni simbol - mnogo žena znači da je imućniji i ugledniji, nego je to imalo i praktičnu svrhu: "U doba još dok su poglavice imale glavnu riječ, muškarci su se ženili sa više žena jer su trebali njihovu radnu snagu. Žene su obrađivale polja, rađale djecu i odgajale ih, sve ih hranile. Muškarci su bili zaposleni sa stadom, sa politikom, ratovanjem i što ja znam sa čime ne..."

Naravno da su bijeli misionari odmah htjeli domorodačkom stanovništvu izbiti iz glave takve ideje o više žena. Ali taj običaj je teško nestajao, a u Južnoafričkoj republici od 1998. postoji čak i zakon koji regulira i takav "tradicionalni" brak muškarca sa više žena. Konačno i sam predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma je gorljivi zagovornik tog "običaja" i trenutno ima šest supruga.

"Na mom pragu je kraj toleranciji"

Južnoafrički profesor nam ne zna reći koliko ima takvih poligamnih brakova u toj zemlji: vjerojatno nekoliko desetaka tisuća, prije svega u ruralnim područjima. U gradovima je teško živjeti sa više žena da ne bude napetosti već i zbog ograničenog prostora, kaže nam profesor Coplan. Jer u tom slučaju sve žene moraju živjeti pod istim krovom, a tako će i mužu brzo nestati volje za takav suživot.

"Može se dogoditi da žene među sobom razviju dobar odnos i da budu kao sestre. Pogotovo kad su starije i mudrije. Ali među mlađim ženama uvijek ima ljubomore i pitanje, koga moj muž više voli?", objašnjava profesor.

Musa i njegove četiri žene žive na selu i barem nam daju dojam kako svi žive u skladu. Musa kaže kako je samo iskrenost ključ za uspješan brak sa mnogo žena. Ali to nipošto ne znači da žene moraju dijeliti i druge stvari među sobom. MaCele nam objašnjava da bilo kakva poligamija završava na pragu njene kuće: "Nema natjecanja među nama i nikakve prave ljubomore. Ali ako Musa ima i druge žene, to ne znači da smije doći meni sa ostacima ruža za usne neke druge žene. To bi bio nedostatak poštovanja. Mora mu biti jasno: kad dođe meni, ja sam njegova žena i on je moj muž."