Četvrto cjepivo: Moramo li stalno primati booster?

Dopunska cijepljenja su neophodna jer se s vremenom smanjuje broj antitijela u našoj krvi. Za mRNA cjepiva vrijedilo je do kraja novembra 2021.  slijedeće pravilo: treće doza dolazi oko šest mjeseci nakon osnovnog cijepljenja protiv COVID-19.

No s pojavom omikron varijante postalo je jasno da ima smisla primiti treću dozu ranije, dakle prije isteka šest mjeseci. Od pojave omikrona njemački liječnici i političari zaduženi za zdravstvo preporučuju treće dopunsko cijepljenje nakon samo tri mjeseca.

Početkom januara 2021. izraelski premijer Naftali Bennett iznenadio je sve svojim pozivom svim građanima starijim od 60 godina da se cijepe čak po četvrti put. 

A u i Njemačkoj već ima onih koji su primili četvrtu dozu cjepiva protiv korone. U pravilu se radi o osobama koje su pod velikim rizikom zbog prethodnih bolesti, poput dijabetičara ili pacijenata koji primaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav. U ovim do sada rijetkim slučajevima, za četvrto cjepivo odgovoran je liječnik.

Koliko još boostera?

No treba li to trajati zauvijek? Moramo li biti spremni na to da će nam u budućnosti biti potrebno dopunsko cijepljenje svakih šest mjeseci ili svake jeseni, slično kao kod gripe?

Liječnici još ne znaju odgovor na ovo pitanje jer nedostaje relevantno iskustvo.

Pri tome različiti aspekti igraju ulogu: vjerojatno će se cijepljenje protiv korone u budućnosti morati prilagoditi novim varijantama virusa – slično cjepivima protiv sezonske gripe. Već sada se radi na brojnim novim cjepivima protiv korone koja uzimaju u obzir određene mutacije u varijantama delta ili omikron.

Postaje li SARS-CoV-2 endemski?

Odlučujuću ulogu ima i daljnji tok pandemije. Nije jasno hoće li pandemija zamrijeti nakon četvrtog ili petog vala ili će COVID-19 i njegove varijante ipak postati endem, dakle javljati se redovito u pojedinim regijama i ostati s nama desetljećima.

Sa tim je usko povezano pitanje kolektivnog imuniteta. Hoćemo li do toga doći uskoro? Dolazi li do toga cijepljenjem ili možda slučajnom kontaminacijom, kao što se već nazire u velikim dijelovima Afrike? Tako nešto bi se još uvijek moglo dogoditi u Europi s obzirom na trenutne stope incidencije.

Nisu bitna samo antitijela

Međutim, kada je riječ o našem imunitetu, ne moramo paziti samo na antitijela. Na to ukazuje nerecenzirana studija koju je veliki tim istraživača iz Velike Britanije i Singapura objavio 10. novembra u časopisu Nature.

Istraživači su pronašli zaposlenike u zdravstvenom sustavu koji su imali visok rizik izloženosti SARS-CoV-2, ali tokom svih mjeseci nisu bili bolesni, odnosno razvili prepoznatljive simptome COVID-a19 niti su imali pozitivan PCR test. 58 zaposlenika također je ostalo neupadljivo u serološkom testu na antitijela.

Imunitet bez uočljivih antitijela

Istraživači su pri tome otkrili da identificirani takozvani "seronegativni zaposlenici u zdravstvenom sustavu (SN-HCW)" imaju više takozvanih multispecifičnih memorijskih T-stanica od usporedne skupine koja je radila sa značajno nižim rizikom od izloženosti virusu.

Ove T-stanice su posebno usmjerene protiv takozvanog kompleksa replikacijske-transkripcije (RTC), koji je u konačnici odgovoran za umnožavanje virusa.

Istodobno, kod 58 osoba pronađena je povećana količina proteina IFI27, što se smatra pokazateljem vrlo rane infekcije SARS-CoV-2. Iz ovoga znanstvenici zaključuju da su svi zahvaćeni SN-HCW imali prekinutu ili "abortivnu" korona infekciju iza sebe.

Moguće je dakle da su T-stanice ovdje rano prekinule infekciju koronavirusom. Ostaje nejasno odakle je 58 „seronegativnih zaposelnika u zdravstvenom sustavu" (SN-HCW) dobilo svoj neobično jak imunitet: Možda ga je uzrokovala rana infekcija drugim koronavirusom, kao što je virus prehlade.

Stiže li imunitet krda?

Moguća posljedica ovoga: Ponovljena izloženost koronavirusima, na primjer ako SARS-CoV-2 doista postane endemski i stalno dolazimo u kontakt s manje patogena, mogla bi rezultirati time da se naš imunološki sustav bolje pozicionira protiv njega: Bilo sada s antitijelima ili s T-stanicama. To bi nas definitivno jedan korak približilo stvaranju kolektivnog imuniteta.

Istraživači međutim upozoravaju da zbog ovog otkrića ne treba prestati biti oprezan. Niko se, upozoravaju oni, ne bi trebao osjećati sigurnim ili pretpostaviti da je imun na SARS-CoV-2. Jer rizik da nemamo imunitet je vjerojatno vrlo visok.

Ostaje pitanje hoćemo li sljedeće jeseni morati ponovno primiti novu dozu cjepiva. Vjerojatno ćemo to vidjeti tek kada za to dođe vrijeme!

Ovaj članak je aktualiziran 03. januara 2021. godine

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu