Strah od IS-a u grčkim kampovima
5. novembar 2018
"Ako Afganistanci saznaju da sam Jezid, živog će me spaliti. U njihovim očima mi nismo ljudi". Kheiri Zabri (37) zabrinuto baca pogled na prozor, nakon što vjetar pomjera zavjese na njegovoj kamp-kućici. Sa svojom suprugom Zairan i tri mlade kćerkice on živi u izbjegličkom logoru u Malakasu, u okolini Atine.
Izbjeglički logor je pun. Mnoge od njih potiču iz Afganistana i Sirije. Novopridošli žive najprije u šatorima, dok se za njih ne pronađe bolji smještaj.
Prošlog mjeseca je jedne noći ispred Zabrijeve kamp-kućice izbila svađa, u kojoj je učestvovalo oko stotinu Sirijaca i Afganistanaca. Tom prilikom je ubijen jedan 31-godišnji Sirijac dok je osam lica povrijeđeno. Grčka policija je uhapsila više izbjeglica.
Zabri je za DW izjavio da tokom svađe nije reagovala ni policija čiji su službenici stacionirani izvan izbjegličkog kampa, niti vojska, čija je baza odmah pored logora. On i njegova porodica su svo vrijeme bili u strahu, isto kao i još tri jezidske porodice koje se nalaze u ovom kampu. Svi oni su pripadnici vjerske manjine, koju je u Iraku progonio IS.
Pored familija u izbjegličkom kampu Malakasa su smještene veće grupe muškaraca. "U tri sata ujutro oni igraju fudbal. Mi se ne smijemo požaliti. Kada su naši susjedi to uradili, bili su napadnuti", kaže Zabri.
Borili se protiv ISIL-a
Ali ovdje se radi o nečemu puno ozbiljnijem od puke tiranije dijela izbjeglica koji plaše stanovnike kampa. Zabri se nije bojala kada je IS 3. avgusta 2014. napao njeno selo. Bilo je to jedno od dva jezidska sela, u kojima su se muškarci suprotstavili islamistima. Stanovnici sela su pružali otpor dok im nije ponestalo municije. 40 njih je poginulo, dvojica iz Zabrijeve porodice. A u Mosulu su odsjekli glavu jednom njegovom rođaku.
Zabri je sa porodicom uspio pobjeći u dio Iraka pod kontrolom Kurda. Brzo je napustio kurdsku teritoriju jer nije vjerovao Kurdima da će štititi Jezide. Malo prije nego što je IS 2014. ušao u provinciju Sindžar, kurdske trupe su se dale u povlačenje.
Iako je sedam članova njegove porodice poginulo 2015. godine prilikom pokušaja da se preko Egejskog mora iz Turske prebace u Grčku, Zabri je prošle godine prevazišao svoj strah i ušao sa ženom i djecom u jedan čamac. "Mislili smo da je bolje da umremo nego da živimo u nesigurnosti i strahu za život."
On nije mogao ni pomisliti da će ovdje naići na napadače i mučitelje.
"Mnogi ljudi ovdje bili su pripadnici IS-a od kojeg smo mi pobjegli", pojašnjava 29-godišnji Husein Khidher i tvrdi: "Napadač koji je u izbjegličkom kampu Malakasa ubio jednog izbjeglicu bio je pripadnik IS-a."
"Oni nas Jezide nazivaju ćafirima - bezbožnicima," kaže njegova supruga Ilhan. U minijaturnoj kuhinjici ona priprema ručak od mesa i riže. Pominje jednu ženu iz Sirije koja ju je upozorila na opasnost. Ta žena je pobjegla iz grada Deir El-Zour, koji je bio pod kontrolom IS-a. "Upozorila me je da u javnosti ne govorim loše o IS-u, jer ovdje ima puno pripadnika tzv. Islamske države. "
Islamisti podstiču strah
Njen suprug se prisjeća razgovora u kampovima Moria i Lezbos, koji su vođeni u redu za jelo. Tamo su oni proveli prva dva mjeseca nakon dolaska u Grčku. Za vrijeme Ramazana su radikalni muslimani pokušali kazniti one koji nisu postili. To je navelo mnoge Kurde i Jezide da napuste ovo izbjegličko naselje. Neki od njih su došli u Malakasu.
Khidher govori arapski i farsi. On je čuo kako Arapi i Afganistanci druge nazivaju bezbožnicima. "Oni su čak i za Grčku i druge evropske zemlje rekli da su domovine bezbožnika. Šta onda traže ovdje? Oni su ovdje jer su kriminalci i jer su vlade u njihovim zemljama u potrazi za njima", tvrdi ovaj 29-godišnjak.
IS u grčkom izbjegličkom logoru
Ayad Khidher Khano (27) došao je prije godinu dana u izbjeglički logor Malakasu. On je bio "šef kuhinje" u izbjegličkom kampu na ostrvu Lezbos. "Situacija tamo je ista kao u Sindžaru", kaže on za DW. "IS, kojeg smo imali u Iraku, je sada ovdje. Mogu vam sad pokazati čovjeka koji je u Faludži postavljao bombe". Faludža je bila prvi grad koji su u Iraku zauzeli pripadnici IS-a 2014. godine.
Ayad kaže da su pripadnici IS-a u Sindžaru ubili 27 pripadnika njegove šire familije. Sjećanje na krvoproliće 2014. je još uvijek svježe. "Oni su koristili noževe, kako bi uštedjeli municiju."
Poziv na molitvu od strane mujezina snažno odzvanja iz jednog šatora, koji se koristi kao džamija. "Ponosan sam što sam Jezid. Ali ovdje stalno moram govoriti da sam Kurd", priznaje Khano. Druge porodice rade to isto. Samo kada razgovaraju sa prevodiocem, kojem vjeruju, kažu svoj pravi identitet.
No njegov komšija Sirijac iz Deir El-Zoura ga je prepoznao po crveno-bijelom koncu oko ruke, što je jezidski običaj. "Ispričao mi je da su naše jezidske žene pod njihovom kontrolom u Siriji i da njegov brat drži u kući jednu Jezidkinju kao ropkinju."
Više od 6.000 jezidskih muškaraca ubijeno je od strane IS-a. Isto tako je više od 6.000 jezidskih žena i djece oteto i pretvoreno u roblje ili prisiljeno da se bori za IS. Samo polovina njih je uspjela pobjeći.
Vlasti ignorišu prijetnju
Khano kaže da se zbog ove prijetnje i iz straha za svoju porodicu obratio humanitarnim organizacijama i grčkom Ministarstvu za migracije. "Ali nikoga nije briga. Samo nam kažu: 'Ne možemo za vas ništa uraditi'".
Prema riječima Caroline Nikolaidou, portparolke međunarodne Organizacije za migracije u Atini, grčke vlasti odlučuju o smještaju izbjeglica. Ona međutim pretpostavlja da su jezidske familije, koje su se predstavile kao kurdske, izazvale zabunu.
Kako bi smirili situaciju u logoru Malakasa, ministarstvo je odlučilo da napravi premještaj izbjeglica određene nacionalnosti. Nije međutim jasno da li su među njima Jezidi.
Grčke vlasti ispituju optužbe
Grčke vlasti ispituju optužbe po kojima su u neredu u logoru Malakasa učestvovali radikalni islamisti koji su povezani sa IS-om. Nisu međutim pronađeni konkretni dokazi.
Na Lezbosu je grčka policija podijelila online stranicu eKathimerini.com, koja pripada atenskom listu Kathimerini. Tu je stajala i ova rečenica: "Od početka godine uhapšeno je 498 stranih državljana zbog različitih nedjela i zločina. Nijednom se nije mogla uvjerljivo dokazati povezanost sa islamskim terorizmom."
S obzirom na prijetnju od IS-a, jezidski aktivisti za ljudska prava su pokušali Jezide izmjestiti iz grčkih izbjegličkih logora. Evropski parlamentarci su pomogli da se organizuje prebacivanje 700 Jezida u Portugal.
Međutim taj aranžman i pregovori su propali, jer su grčke vlasti i vlasti EU odbile da određenim izbjegličkim grupama daju poseban tretman.