Iran je slabo pripremljen za zemljotrese

Vijest o zemljotresu u Siriji i Turskoj dirnula je mnoge ljude u Iranu. Turska je među rijetkim zemljama na svijetu u koju Iranci mogu da uđu bez vize. U Turskoj živi najmanje pola miliona Iranaca. I mnogi Iranci saosjećaju sa žrtvama i njihovim porodicama

- pročitajte još:Zemljotres u Turskoj i Siriji: Koji su razlozi za tako velika razaranja?

Narod Irana zna za katastrofe zemljotresa iz sopstvenog iskustva. Poput Turske, Iran je također jako podložan zemljotresima. Sada se tamo ponovo osjeća strah. U državnim medijima stručnjaci upozoravaju kakve bi mogle biti posljedice zemljotresa u Iranu, ako bi on pogodio ovu zemlju. Na primjer, oni opisuju apokaliptične scene razaranja u gusto izgrađenoj prijestonici Teheranu, koja ima više od 15 miliona stanovnika. Jer, nekoliko geoloških rasjednih linija prolazi kroz zemljinu koru baš ispod Teherana.

Korupcija i neznanje

„I u Iranu i u Turskojpostoje veoma moderni i progresivni standardi za gradnju koja može izdržati zemljotrese – ali na papiru", kaže Hamid Sadeg-Azar za DW. Profesor statike i dinamike građevinskih konstrukcija sa Tehničkog univerziteta Kajzerslautern-Landau dodaje da je „glavni problem obično nepoštivanje zemljotresnih propisa". „Da bi zgrada bila otporna na zemljotres, morate obratiti pažnju na mnoge sitne detalje tokom planiranja i gradnje i korektno i propisno ih sprovesti. U Iranu ili Turskoj se većina građevinskih radova radi sa nekvaliciciranim radnicima", dodaje profesor i naglašava da ako je uz sve to i nadzor nad gradnjom nemaran, nestručan ili korumpiran, „teško da će se na kraju moći izgraditi zgrada otporna na zemljotres".

U međuvremenu, u Turskoj su uhapšeni brojni građevinski izvođači. Preduzetnik za koga se navodi da je odgovoran za upravljanje brojnim srušenim zgradama u Adijamanu uhvaćen je sa suprugom na aerodromu u Istanbulu, javila je novinska agencija DHA. Njih dvoje su htjeli da pobjegnu u Gruziju sa velikom količinom novca, prenosi agencija.

- pročitajte još: Broj žrtava u Turskoj i Siriji vrtoglavo raste

„Kompanije i investitori žele da uštede što je više moguće novca i smanje svoje troškove", rekao je Rozbeh Eskandari za DW. Eskandari je skoro deset godina radio kao građevinski inspektor u iranskoj prijestolnici Teheranu. "Naročito u slučaju višekatnica i fasada - sve što vidite na prvi pogled je nažalost važnije od ulaganja u kvalitetnu gradnju. Investitori podmićuju vlasti i ne poštuju pravila. A same vlasti su ili vlasnici ili suvlasnici zgrade. Onda dozvoljavaju mnogo više od propisanog, na primjer zidanje nekoliko dodatnih spratova. Primjer za to u Iranu je bio neboder u gradu Abadan na jugozapadu Irana, koji se jednostavno srušio u maju 2022."

Poslije šoka, nemar

Iran je doživio tri velika zemljotresa u posljednjih 60 godina: 1962. u Buinzahri na sjeverozapadu zemlje je poginulo 13.000 ljudi, 1990. u Manjil-Rudbar na sjeveru oko 40.000 i u Bamu 2003. na jugoistoku stradalo je oko 28.000 osoba.

Granica između Evroazijske i Arapske ploče prolazi kroz Iran. Arapska ploča se pomjera ka sjeveru ka Evroazijskoj ploči za do tri centimetra godišnje. Pri tome deformiše stijenske mase u Iranu i stavlja ih pod pritisak. A pražnjenja se događaju kroz zemljotrese, posljednji put krajem januara u gradu Khoj na sjeverozapadu. Bilo je troje mrtvih i preko 2.000 povrijeđenih. Mnoge zgrade su se srušile ili su teško oštećene, uključujući i neke nove zgrade.

„Poslije svake katastrofe, osjetljivost se za kratko vrijeme povećava“, kaže Parisa Klos, arhitektica i urbanistkinja, u intervjuu za DW. Ona podsjeća da je, kada je 2003. godine snažan zemljotres uništio istorijski grad Bam, radila za iransko Ministarstvo puteva i urbanizma. „Otputovala sam u Bam i pratila seminare i projekte koji su se odvijali u saradnji sa drugim zemljama, prvenstveno Njemačkom i Japanom. Njemački naučnici su bili zainteresovani za rekonstrukciju uništene citadele Bam u Iranu, najveće građevine od blata na svijetu. Kasnije su predstavljeni projekti poput izgradnje kuća od drveta u trusnim područjima. Ovo je veoma dobra ideja, ali je bila skupa i dugotrajna za implementaciju, zbog čega, nažalost, iz nje nije ništa ni izraslo. Saradnja je vremenom jenjavala i konačno pala u zaborav."

Klos, koja od 2011. živi u Njemačkoj i tamo osnovala svoju kompaniju „Resilient Urban Planning and Development", povlači gorki bilans: „Vlasti jedva da su nešto naučile i izvukle pouku od zemljotresa u Iranu koji je mnoge ljude koštao života. I tako preporučuju stanovništvu da se moli da ne bude zemljotresa".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu