Iran: Žene se brane od državnog nasilja

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se svake godine 25. novembra. U Iranu se, međutim, malo službeno govori o ovom danu. Ovaj dan su 1981. godine prvi put proglasile feminističke aktivistice kako bi skrenule pozornost na rašireno nasilje nad ženama. Ovaj dan ima za cilj podići svijest o različitim oblicima nasilja s kojima se žene suočavaju.

Kada se mediji u Iranu bave pitanjem „nasilja nad ženama", obično se fokusiraju na nasilje nad ženama u zapadnim zemljama gdje ljudi navodno žive bez zaštite vjere. Pozivaju se na statistike koje su navodno puno veće nego u Iranu. Međutim, statistike o nasilju nad ženama u Iranu teško je pronaći i često su nepotpune. Mnogi oblici nasilja nad ženama nisu niti evidentirani, primjerice svakodnevno nasilje države.

Aparat moći kao najveća opasnost za žene

“Najveća opasnost za žene u Iranu dolazi od države”, kaže iranski pravni i vjerski naučnik Sedigheh Vasmaghi u intervjuu za DW. Ova 62-godišnja odvjetnica iz Teherana jedan je od najistaknutijih kritičarki Islamske Republike u Iranu. Dugo je bila jedina žena koja je predavala na teološkom fakultetu Teheranskog sveučilišta. Njeno kritičko razmišljanje i stav trn su u oku vladajućima u Teheranu. 

Vasmaghi posebno kritizira zakone koji se temelje na striktnom tumačenju šerijatskog prava. "Ovi zakoni legitimiziraju korištenje nasilja nad ženama i time mu daju pravni temelj." Primjer za to odvjetnica vidi u novom nacrtu zakona o obveznom nošenju marama kao i u svim drugim strožim mjerama u vezi s kodeksom odijevanja žena, "koje se masovno provode u javnosti golim nasiljem".

Vasmaghi, koja je živjela u Njemačkoj između 2011. i 2017. i radila kao gostujuća profesorica na Sveučilištu u Göttingenu, napisala je otvoreno pismo vrhovnom vođi Islamske Republike, Aliju Khameneiju, u aprilu 2023. godine. U njoj ona propituje hidžab iz teološke perspektive. Zakoni o hidžabu u Islamskoj Republici nemaju temelj u Kuranu. Kažnjavanje žena koje krše ta pravila, upozorila je Vasmaghi, imalo bi društvene, političke i psihološke posljedice. Takve kazne krše dostojanstvo žena i pogoršavaju društvenu polarizaciju.

Krajem septembra iranski parlament izglasao je kontroverznu reformu zakona o nošenju odjeće, koja predviđa drastične kazne za kršenje, posebice obveze nošenja marame. Ponovljena kršenja mogu čak rezultirati zatvorskom kaznom do 15 godina. Osim toga, objavljivanje fotografija žena bez marama na internetu bit će zakonom kažnjivo, uz moguće zabrane izlaska iz zemlje. Ako dođe do kršenja, pravosuđe prijeti zatvaranjem trgovačkih centara, restorana ili muzeja.

Diskriminacija kroz zakone

Za mnoge žene koje su umorne od prilagođavanja i stalnog nošenja marame, to u svakodnevnom životu znači da stalno žive u strahu da će biti napadnute ili čak pretučene na smrt. Od tragične smrti Jine Mahse Amini u policijskom pritvoru u septembru 2022. i prosvjeda koji su uslijedili diljem zemlje, mnoge su žene u javnosti odbile nositi maramu. Marama kao "zastava Islamske Republike", kako naglašava član parlamentarnog odbora za kulturu Hossein Jalali, za žene simbolizira diskriminaciju žena od strane države, što se odražava i u zakonima i sudskoj praksi, u nasljednom pravu, u ugovornom pravu, u slobodi putovanja i u brojnim drugim područjima. 

"U Iranu nasilje nad ženama predstavlja kontinuitet", objašnjava iranski sociolog Azadeh Kian. Kian živi u Parizu i ravnateljica je Centra za rodne i feminističke studije na Sveučilištu u Parizu. Dugo se bavi istraživanjem ženskog pokreta u Iranu. "Državno nasilje u javnosti nastavlja se u obiteljskom nasilju", kaže Kian, naglašavajući: "Ako žena u Njemačkoj ili Francuskoj postane žrtva nasilja kod kuće, obraća se policiji. U Iranu policija primjenjuje nasilje nad ženama", kaže ona.

Žene koje se u javnosti pojavljuju bez marame u povjerljivim razgovorima za DW govore o stresu kojem su izložene. 50-godišnja žena iz glavnog grada Teherana opisuje svoje iskustvo: "U autu mi je pala marama. Snimile su me nadzorne kamere, a auto mi je zaplijenjen i odvezen. Najgora stvar je, međutim, kako je moralna policija bila neprijateljska tokom razgovara sa mnom i dopustili su sebi da viču na mene." Druge žene govore o sličnim iskustvima. Naglašavaju da se moralna policija često pojavljuje neočekivano i pokušava zastrašiti žene korištenjem nasilja i brutalnosti.

Društvo stvara nove činjenice

"Ovo nasilje neće zastrašiti žene", kaže iranski pravni i vjerski učenjak Sedigheh Vasmaghi, dodajući: "Kao član ovog društva, promatram duboku promjenu. Vjera u hidžab i maramu nestaje čak i među mnogim religioznim ljudima, kako ženama tako i muškarcima. Vidim sve više religioznih žena koje više ne nose marame u svojim krugovima i podržavaju ih njihovi muškarci."

Za sociologa Kiana, ovaj razvoj ide čak i dalje. "Kada žene dožive nasilje na ulici, ponekad strani muškarci sada stanu ispred njih i zaštite ih", kaže ona. Ona smatra izvanrednim da se to ne događa samo u tradicionalno liberalnijoj prijestolnici Teheranu, već u cijeloj zemlji. Sada ima i vlasnika restorana i trgovina koji bi radije zatvorili svoje tvrtke nego proveli zabranu posluživanja nepokrivenih žena. Iranska teokracija drži se svoje nazadne slike žena, dok iransko društvo sve više stvara novu stvarnost. 

Ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu