Holandija u nevolji: Još uvijek nema vlade

Da su se vođe četiri partije dogovorile za zajedničku koaliciju, sve bi bilo sasvim u redu. Holandski pregovori za koaliciju u prosjeku traju tri mjeseca. Kada je u pitanju parlament sa visoko fragmentiranom političkom scenom i bez ograničenog pristupa, kao što je to prag od pet posto, broj koalicionih partnera nije neobičan. Obično je neophodno tri ili četiri partnera za vladajuću većinu. 

Holandija je dugo bila evropski rekorder, kada je u pitanju trajanje pregovora za vladajuću koaliciju. Godine 1977. trebalo im je nevjerovatnih 208 dana, sve dok ih nisu prestigli belgijski političari, koji su nakon izbora 2010. godine bili zaposleni sami sa sobom čak 541 dan.

U stvari, malo kome je nedostajala nova državna belgijska vlada u dobrih godinu i po dana. Stara vlada je jednostavno ostala na vlasti kao privremena. S obzirom na komplikovanu državnu strukturu i spor oko jezika, Belgijanci su već naviknuti na teške i duge procese i dogovore.

Više imigranata? Za zelene, nikakav problem

Poslije izbora 15. marta, šefovi četiri partije su pokušali donijeti jedan zajednički program. To su desničarski liberali bivšeg premijera Marka Rutte, VVD, zatim socijalni liberali D66, krišćanski demokrati CDA i Partija zeleno-lijevih. Svakako je Ruttova VVD sa određenim odstojanjem najjača, ali sa 21 posto glasova, ipak ne dominira. Druge pregovaračke stranke nisu daleko jedna od druge. Osvojile su između devet (Zeleno-lijevi) i 12 (D66 i CDA) posto glasova. Ideološke razlike među njima nisu nepremostive. Postoji samo jedna iznimka - imigraciona politika. Upravo zbog nje, oba kruga pregovora su bila neuspješna. Herman Tjeenk Willink, posrednik preliminarnih pregovora, kao odlučujući faktor navodi upravo to što zeleni nisu bili spremni da se kroz sporazum sa EU migranti iz sjevernoafričkih zemalja drže dalje od Evrope. Kralj Willem-Alexander je obaviješten da vlada od četiri stranke nije moguća.

U izbornoj utrci, šef zelenih Jesse Klaver i premijer Mark Rutte su žestoko raspravljali o Sporazumu o Turskoj. Klaver je tada izjavio: "Upravo tu je velika razlika između nas zelenih i desničarskih liberala. Nisam ponosan na to što 90 posto manje sirijskih izbjeglica dolazi u Evropu. Oni strahuju za svoje živote u Turskoj. Nakon Drugog svjetskog rata, zakleli smo se da više nikada nećemo ostaviti na cjedilu ljude u nevolji." Rutte je na to izjavio sljedeće: "Drugim riječima: Da se Vi pitate, mi bismo ovdje imali desetine hiljada dodatnih izbjeglica! Osim toga, holandsko društvo se nalazi u vanrednom stanju i tenzije su već dovoljno visoke." Upravo ovakve razmjene udaraca, iako su vođene prije izbora, pokazuju zašto koalicioni pregovori nisu uspjeli.

Nemoralna ponuda Geerta Wildersa

Rutte je sebi mogao olakšati, te prihvatiti ponudu desničarskog populiste Geerta Wildersa iz Stranke za slobodu i tolerirati njegovu manjinsku vladu. Već nakon prve neuspjele runde pregovora, Wilders je u parlamentu povikao: "Svaka druga mogućnost priredit će Vam iste probleme, gospodine Rutte! Samo sa nama možete nametnuti strožiju imigracionu politiku. Ovdje sjedi 20 poslanika moje partije. Slobodno im mahnite! Sjede tu, jer su izabrani od strane 1,5 miliona glasača. Oni ih moraju konačno uzeti za ozbiljno. Gospodine Rutte, u protivnom će opet sve krenuti pogrešnim pravcem!"

Rutte je podsjetio javnost na prvi pokušaj Wildersovog toleriranja manjinske vlade, koju je dopustio 2012. nakon dvije godine, u sred ekonomske krize: "Kada je teško, političar ne smije bježati. I to je, između ostalog, neophodno za dobar kabinet. Taj ispit niste položili, gospodine Wilders. Za Vas su partijski interesi važniji od interesa države."

Rutte prije svega želi dalje pregovore, također i sa Klaverom. Bez obzira na sva različita mišljenja, atmosfera je ipak dobra. Klaver je još na samom početku članovima svoje partije dao uputstva da ne kažu "ni jednu lošu riječ o drugima". Rutte također ne popušta: "Tako nešto se već naziva pregovorima! Mi smo zemlja koalicija, i već stotinama godina na ovom području smo poznati po tome. Između partija uvijek postoje velike razlike. Međutim, u ovom slučaju radi se o veoma velikim razlikama." Da bi probili rekord od 208 dana, potrebno je još mnogo vremena. Belgijski rekord nećemo spominjati. Ipak, finalna odluka ne bi smjela biti Rutteova.