Grčka gubi i svoje najveće blago
4. juli 2016Grčka je već odavno iseljenička zemlja. Od 1907. je iz Grčke "trbuhom za kruhom" otišlo 1,8 milijuna ljudi i prema studiji Grčke središnje banke, upravo se odvija nova, treća velika seoba Grka iz domovine - i ova je možda najgora od svih dosadašnjih.
Teška kriza u Grčkoj je navela 427.000 građana te zemlje (sa ukupno nešto preko 10 milijuna stanovnika) da napuste svoju domovinu. Od 2013. je stanje postalo još gore i svake godine odlazi oko 100 tisuća Grka u tuđinu u potrazi za poslom.
Ali ovaj puta je drugačije nego prije: u prvom valu, tamo negdje od 1907. do Prvog svjetskog rata se odlazilo uglavnom sa sela, u SAD, Kanadu, Južnoafričku Republiku, Brazil...
I u drugom valu, u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća su odlazili jednostavni ljudi kako bi našli posao negdje u tvornici ili "baušteli" prije svega u zapadnoj Europi. Nešto drugačije je bilo za vrijeme vojne diktature u Grčkoj u sedamdesetima kad su se tim "gastarbajterima" pridružili i mnogi lijevi intelektualci. Ali ovaj puta to nema veze sa politikom.
Odljev mozgova
Sada odlaze prije svega liječnici, medicinsko osoblje, inženjeri, tehničari i dobro obrazovani mladi ljudi koji više ne vide nikakvu perspektivu u svojoj domovini. Riječ je o tipičnom slučaju "odlijeva mozgova" i to u golemim razmjerima: Grčka država im je plaćala obrazovanje i Grčkoj trebaju takvi ljudi da bi je vodili u budućnosti. Umjesto toga, umorni od nezaposlenosti i mizernih uvjeta na radnom mjestu ako ga ipak imaju, odlaze u inozemstvo: Velika Britanija, Njemačka i Ujedinjeni Arapski Emirati su na čelu ljestvice zemalja kamo se odlazi.
Sophia Lazaretou, autorica ove studije Grčke središnje banke naslovljene "Bijeg ljudskog kapitala: suvremeni trendovi migracije Grčke u krizi" tek može konstatirati činjenice i procijeniti kako se niti ne nadzire kraj tom odlasku obrazovanih ljudi iz njene domovine. To su podaci koje se itekako tiču nacionalne središnje banke i međunarodnih financijskih institucija: migracija takve vrste ukazuje kako odlaze obrazovani i poduzetni ljudi bez kojih se niti u dogledno doba ne može računati na gospodarski oporavak. Oni će možda slati nešto novaca "svojima u domovini", ali to nije niti djelić onoga što bi oni donosili u državnu blagajnu da rade u svojoj domovini. I da možda i zaposle ljude koji će raditi za njih.
Stopa nezaposlenosti među mladima u Grčkoj je preko 50%, a i drugima u toj zemlji nije mnogo bolje. Skoro svaki četvrti nema posla. I dobro obrazovani mladi ljudi žive mizerno. Svatko tko posjeti Atenu može posvuda vidjeti taj "izgubljeni naraštaj". Rade u kavanama, barovima i tavernama, u pravilu "na crno" i jedva da tko zaradi više od oko 400 eura na mjesec. Neki konobari moraju pristati da rade samo za napojnicu koju dobiju od mušterija. Ako slučajno i dođe financijska kontrola, sjednu za stol i prave se da su i oni gosti.
Čitave obitelji žive od besplatnih obroka za siromašne koje organiziraju crkve i gradovi. Nekima je jedini izvor prihoda mirovina njihovog djeda ili bake - a mirovine su smanjene početkom lipnja. "Tko može, taj odlazi" kaže nam Giorgos Tagaris. Njemu je 52 godine i liječnik je u lučkom gradu Patrasu. Samo iz bolnice u kojoj on radi je proteklih četiri godine otišlo 17 liječnika - a samo četiri su novo zaposlena. "Država mora štedjeti tako da mi moramo raditi dvostruko i trostruko." On ne namjerava otići jer ima djecu koja idu u školu. Ali ako postane još gore...