Godina propuštenih šansi?
11. februar 2012Prve velike demostracije na trgu Tahrir u Kairu počele su 25. januara 2011. Ljudi koji su se tamo okupili zahtjevali su više demokratije, socijalnu pravdu i pravo na slobodno izražavanje. Demonstracije su iz dana u dan postajale sve masovnije i predsjednik Mubarak je poslije tri sedmice bio primoran da podnese ostavku.
Rezultati za triježnjenje
U međuvremenu su održani prvi slobodni izbori. Raznim islamskim i islamističkim grupacijama pošlo je za rukom da osvoje čak 70 odsto glasova. Partija „Sloboda i pravda“ Muslimanskog bratstva, koja sebe opisuje kao umjereno islamsku osvojila je 47 odsto glasova i na taj način dobila glavnu ulogu u formiranju nove vlade. Od izbora koalicionih partnera sada zavisi u kojoj će mjeri Egipat ubuduće biti religiozan. Radikalno-islamistička „Stranka svjetlosti“ osvojila je preko 24 odsto glasova, a na trećem mjestu se našla liberalna stranka „Al-Vafd“, za koju je glasalo osam odsto Egipćana. „Izborni rezultat koji izaziva triježnjenje“, smatra Rolf Micenih, portparol za spoljno-politička pitanja Njemačke socijal-demokratske partije (SPD) i dodaje: „Možda nas je malo ponijela euforija.“
Ne treba se uplašiti
Micenih ukazuje na velike razlike u mišljenju među političkim strankama u Egiptu i kaže da ne bi smjelo da se zaboravi da Muslimansko bratstvo okuplja mnoge mlade aktiviste. Socijaldemokrata podsjeća da proces demokratizacije ni u Evropi nije mogao da prođe bez problema: „Mislim da mnogi Egipćani prihvataju činjenicu da je islam važan kulturološki i istorijski most njihovog društva, ali isto tako i da dugoročno gledano dominacija religije i sigurnosti nije prihvatljiva.“
Politikolog Hamadi al Aouni sa Univerziteta u Berlinu veoma je skeptičan prema islamskim grupacijama. Al Aouni objašnjava da mnogim mladim ljudima nedostaje životna perspektiva i po tom pitanju oni osjećaju podršku islamskih stranaka. Sa „arapskim proljećem“ ti su mladi povezali nadu u bolje sutra.
Posmatrati i učiti
Rolf Micenih (SPD) smatra da bi Zapad trebalo pomno da posmatra trenutni proces u Egiptu, ali i da prihvati da su ograničene mogućnosti da se na taj proces utiče: „Trabalo bi pažljivo da se posmatra, da se uči i da se uočavaju razlike koje postoje među strankama. Ne bi samo vlade i parlamente trebalo imati u fokusu, već cjelokupno društvo“, naglašava Micenih. Postoje zemlje kao što su Turska ili Indonezija koje su pronašle sporazum između islama i demokratije.
Bitan dio demokratskog procesa u Egiptu čini vojska. Od pada Hosnija Mubaraka 11. februara 2011. vlast u zemlji je preuzeo Vrhovni vojni savjet, na čijem čelu je general Mohamed Husein Tantavi. Tako će ostati sve dok ne bude formirana nova vlada, dok se ne usvoji novi ustav i ne izabere novi predsjednik.
A u subotu su ponovo hiljade ljudi na ulicama. Aktivisti u Egiptu obilježavaju godišnjicu zbacivanja predsjednika Hosnija Mubaraka štrajkom i danom građanske neposlušnosti čime se želi izvršiti pritisak na Vrhovni vojni savjet da preda vlast civilnoj upravi. Savjet je juče optužio "zavjerenike" za pokušaj potkopavanja egipatske države, upozoravajući da će to donijeti Egiptu "haos i uništenje". Muslimansko bratstvo, grupa koja je osvojila najveći broj mjesta na nedavnim parlamentarnim izborima, nije podržala današnje proteste.
Autori: Sabine Hartert-Mojdehi / Boris Rabrenović
Odgovorni urednik: Svetozar Savić