Vodstvo Narodne Republike ostaje vjerno svojoj ustaljenoj praksi. Nažalost, mora se reći. Pekinška diktatura neće udovoljiti zahtjevima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja je od Kine tražila precizne podatke u stvarnom vremenu o valu koronavirusa koji trenutno pogađa tu zemlju. Već je kratko nakon izbijanja pandemije koncem 2019. u kineskom gradu Wuhanu postalo jasno da Komunističku partiju ne zanima zaštita vlastitog ili stanovništva u ostatku svijeta. Peking je tada vršio pritisak na WHO da novu bolest koja se počela širiti ne proglasi pandemijom, odnosno da susjedni i demokratski Tajvan, koji je uzorno dokumentirao izbijanje COVIDA-19, praktički odsiječe od ostatka svijeta.
Nešto malo kasnije od toga je Komunistička partija uvela ekonomske sankcije protiv Australije, koja je od Pekinga također tražila informacije o uzrocima izbijanja virusa. Kina je odbila zahtjev međunarodne komisije stručnjaka, koji su tražili dozvolu da posjete tu zemlju s ciljem da se spriječi buduće širenje virusa.
Sumnjivo ponašanje Pekinga je diljem svijeta „hranilo" spekulacije da virus možda ipak potječe iz istraživačkog laboratorija koji se nalazi u Wuhanu, u blizini tržnice na kojoj su uočene prve infekcije. Tajne službe poput američke CIA-e ipak polaze od toga da se tu moglo raditi o incidentu, a ne o ciljanom napadu Komunističke partije (KP) na čovječanstvo. Ako se potvrdi sumnja da se radilo o nesreći, Peking bi se mogao suočiti sa zahtjevima iz cijelog svijeta za isplatom odštete.
Propaganda i laži
Razmjena podataka s WHO-om bi prije svega pomogla ljudima u Kini. Ali Peking za tim danas, kao i prije tri godine, nema interesa. Liječnika Li Wenliang, koji je kao prvi vidio da se približava pandemija, i koji je svoja saznanja htio podijeliti s drugim liječnicama i liječnicima u gradu, državna je policija maltretirala, a na koncu mu je stavljena i „brnjica" – nije smio javno govoriti o onome što zna. On je nešto kasnije prilikom obavljanja liječničke dužnosti preminuo, od COVIDA-19. I od tada ga u Kini mnogi poštuju kao svojevrsnog sveca.
Tijekom studenog u Kini su održani prosvjedi, isprovocirani jednim požarom u stambenoj zgradi na zapadu zemlje, u kojem je stradalo najmanje deset ljudi koji su se nalazili u karanteni. Sumnja se kako su stroge korona-mjere ometale rad spasilačkih timova na terenu. Neki su demonstranti nakon te tragedije zahtijevali da se svrgne Komunističku partiju i njezinog vođu Xija Jinpinga. On je odgovoran za val smrtnih slučajeva s kojim se Kina trenutno suočava. Nakon što su ukinute stroge pandemijske mjere, poznatije pod nazivom "politika nula covida”, Komunistička partija je izdala parolu da je od sad svatko sam odgovoran za svoje zdravlje. Za očekivati je nove proteste, jer ljudi u Kini više ne vjeruju Komunističkoj partiji.
Kinezi na internetu objavljuje svoje priče o infekciji, objavljuju video-snimke na kojima se vide prepune bolnice, bezbrojne vreće s leševima ili prenatrpane krematorije – sve su to stvari koje demantiraju službeni narativ KP-a. Samo tijekom jednog dana u Pekingu je po procjenama preminulo 2.700 ljudi, istovremeno kinesko vodstvo tvrdi da su od COVIDA umrle samo dvije osobe. Nakon što je i vlada shvatila da joj ljudi više ne vjeruju, ona je koncem prosinca naprasno prekinula objavljivati izvještaje s podacima o broju inficiranih osoba. I nakon toga je stigao zahtjev WHO-a da bi bilo bolje kada bi Kina surađivala s međunarodnom zajednicom.
Opasnost za zdravlje u svijetu'
Činjenica da su u međuvremenu brojne zemlje, od SAD-a, Italije, Indije ili Južne Koreje, uvele pravila kojim se od putnika koji dolaze iz Kine zahtijeva da predoče negativni test na koronavirus, je apsolutno ispravna odluka. Istovremeno to pravilo ide u prilog Xiju, jer će on to u svojoj nacionalističkoj maniri pokušati kod kuće "prodati” kao da ostatak svijeta želi nauditi Kineskinjama i Kinezima. Pandemija će, od njezinog izbijanja u Wuhanu pa do aktualnog vala u Narodnoj Republici, odnijeti najmanje milijun života, tako barem glasi procjena Sveučilišta u Hong Kongu. Odnos Pekinga prema tome pokazuje da se KP ne može vjerovati, pa ni onda kada se radi o životima vlastitog stanovništva i zaštiti čovječanstva.
Vlastodržac Xi se rado prezentira kao odgovorni vladar koji želi da Kina igra ključnu ulogu u svjetskoj politici. Ali istina je upravo ono suprotno: Xi se u međuvremenu sporazumijeva samo s drugim diktatorima, između ostaloga (ali ne samo s njima) u Moskvi, Pjöngjangu i Teheranu. Tijekom Xijeve vladavine je Narodna Republika postala opasnost broj 1 za mir u svijetu – a i za zdravlje u svijetu. WHO je, nadajmo se, u međuvremenu zažalio što je prije nekoliko godina udovoljio Xijevom zahtjevu, odnosno kada se u proljeće 2020. oklijevalo s proglašavanjem COVIDA-19 kao globalne pandemije. A u slobodnim dijelovima svijeta bi se trebalo podići spomenike doktoru Liju Wenliangu.
Alexander Görlach je viši suradnik u Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i znanstveni suradnik na Internet institutu Sveučilišta u Oxfordu. Nakon boravka na Tajvanu i Hong Kongu njegova je glavna tema uspon Kine i što on znači za slobodni svijet. Obavljao je razne dužnosti na Sveučilištu Harvard i Sveučilištu Cambridge.