Fudbal podcrtava etničke konflikte u BiH

„Iako je rat u bivšoj Jugoslaviji već bio počeo, fudbalska reprezentacija višenacionalne države u Sarajevu je bila dobrodošla. U oktobru 1991. ona je doputovala na prijateljsku utakmicu u glavnom gradu BiH. Povod je bila 70. godišnjica postojanja FK Željezničar. Na stadionu su se vijorile jugoslovenske zastave, golubovi mira su letjeli ka nebu, više od 20.000 ljudi aplaudiralo je Ivici Osimu. Tadašnji selektor Jugoslovenske reprezentacije poticao je iz Sarajeva i njegova momčad ubrajala se u favorite Evropskog fudbalskog prvenstva 1992. u Švedskoj. Ivica Osim je u Željezničaru proveo skoro dvadeset godina, najprije kao igrač, a kasnije i kao trener", piše Neue Zürcher Zeitung (NZZ) .

Švajcarski list potom predstavlja mješovitu etničku sliku BiH i Sarajeva u kome je 1991. živjelo oko 530 000 stanovnika od kojih su polovinu čini Bošnjaci, 30 procenata Srbi i 7 posto Hrvati. Bio je to grad, kako se navodi, u kome su se miješani brakovi podrazumijevali i koji je bio simbol različitosti – i iluzije. 

Nakon referenduma u martu 1992 i BiH je krenula putem ka odvajanju od Jugoslavije što manjinski bosanski Srbi nisu htjeli prihvatiti, pa su početkom aprila 1992. godine opkolili Sarajevo. Opsada je trajala skoro četiri godine i odnijela više od 11 000 života. Bosanski rat nastavlja da oblikuje potragu za identitetom na Balkanu do danas. Ventil za to je fudbal, piše NZZ.

Simbolika Grbavice

Na Grbavici, sarajevskom kvartu u kome je stadion FK Željezničara. 5. aprila 1992. srpske paravojne formacije zauzele su policijsku akademiju koja je u blizini stadiona. Željezničar je tada trebao igrati utakmicu u Prvoj ligi Jugoslavije protiv beogradskog Rada. Srpski snajperisti nasumično su gađali civile, kao i stadion, a igrači i navijači su uspjeli da se sklone na sigurno, piše NZZ.

"Mjesecima se stadion nalazio na prvoj liniji. Srpski borci su se učvrstili iza zgrade kluba. Selektor Jugoslavije Ivica Osim, koji je tada još boravio u Beogradu, očajnički je pokušavao doći do svoje porodice u Sarajevu. Čak i prije nego što je njegov tim isključen sa Evropskog prvenstva 1992., on je najavio svoju ostavku. `Moja zemlja nije zaslužila učešće na Evropskom prvenstvu´, rekao je on. ´Ostavka je jedino što mogu učiniti za svoj grad. Time želim podsjetiti ljude da sam rođen u Sarajevu.´"

I tri decenije kasnije, piše NZZ, tragovi rata su sveprisutni u naselju Grbavica. Stadion FK Željezničara je modernizovan, a na zapadnoj tribini postavljena je ploča sjećanja na žrtve. "Za probosanske navijačke grupe sjećanje na žrtve oblikuje njihov identitet", kaže politikolog iz Leipziga Alexander Mennicke, koji se već duže vrijeme bavi tom tematikom. Ultrasi pjevaju o svom razrušenom kvartu, organizuju komemorativne turnire posvećene Dževadu Begiću – Đildi, vođi navijača koga je ubio snajperista dok je pokušavao spasiti jednu ranjenu sugrađanku. Na grafitima u Sarajevu ističe se jedna poruka: "Nema oprosta, nema zaborava!", piše švajcarski list.

Politički angažman klubova i navijača

O mješovitom društvu u Bosni i Hercegovini više ne može biti govora, navodi se u NZZ-u, te podsjeća na podjelu države Dejtonskim mirovnim sporazumom. Ni fudbal te podjele nisu zaobišle i tek početkom milenijuma formirana je liga na nivou države, podsjeća autor teksta.

Desetine regionalnih vlada, ministarstava i parlamenata bore se za sopstvene ideologije, teritorije i historijske interpretacije. Trošak tog administrativnog aparata procjenjuje se na šest milijardi eura godišnje,dok bruto domaći proizvod iznosi samo 18 milijardi.

„Klubovi su finansijski zavisni od regionalnih vlada, političari sjede u odborima klubova. Navijači često politički djeluju na ulici”, navodi NZZ  izjavu bh. novinara Semira Mujkića.

Potom se navode provokacije i stravične poruke koje političari izbjegavaju u javnosti, a koje se upućuju sa stadiona. Jedan od tih primjera je, piše NZZ, ponašanje navijača banjalučkog FK Borca, koji su skandirali osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, kao i "Nož, žica, Srebrenica".

Fudbalske veze sa Rusijom

Sve to odgovara i Miloradu Dodiku, koji dovodi u pitanje postojanje Bosne i Hercegovine. Dodik traži da Republika Srpska ima svoju vojsku i pravosuđe i bio je sretan što je dobio podršku Kremlja, čak i nakon početka agresivnog rata protiv Ukrajine.

„Fudbalske veze sa Rusijom postoje godinama, navodi Balkanska istraživačka mreža. Proruske mreže organizovale su u RS-u paravojnu obuku u kojoj su učestvovali i huligani. Kasnije su se pojavile informacije i da su oni odlazili u rat u istočnoj Ukrajini i Siriji da se bore za ruske interese. Nedavno su navijači u Banjaluci pokazali transparent sa porukom: Srbi i Rusi - Bog je sa nama", piše NZZ.

Dalje se navodi i primjer podijeljenog Mostara i međunacionalne tenzije koje su se prenijele na fudbalske terene Veleža i Zrinjskog na čijim stadionima se slave generali osuđeni za ratne zločine.  

Važnija je nacionalna pripadnost od talenta

Prema pravilima FIFE, Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine dozvoljeno je imenovanje samo jednog predsjednika, ali njegov izvršni odbor čine Bošnjaci, Srbi i Hrvati, zastupljeni sa po pet članova.

"U našoj zemlji postoji dosta onih koji navijaju za reprezentaciju Srbije ili Hrvatske. No sve to je u redu dok protiče mirno. Pitanje identiteta i nacionalne pripadnosti su kod nas malo komplikovaniji", kaže Dženan Dipa, uposlenik Fudbalskog saveza BiH, prenosi NZZ.

Dipa je, navodi se dalje, najveći dio svog života proveo u Sarajevu. Tokom opsade bio je još u pubertetu, a sada vodi i razvija socijalne projekte za Fudbalski savez: školska liga, turniri za djevojčice, prevencija protiv droga.

On je, navodi NZZ, ubijeđen da je fudbal ono što povezuje društvo, a ne ono što ga razdvaja, zbog čega se voli prisjetiti ljeta 2014. godine.

Tada je Reprezentacija BiH nastupala na svom jedninom dosadašnjem Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Već u prvoj utakmici pokazala je dobru igru protiv Argentine, ali je na kraju izgubila sa 1:2. Bosanska selekcija domaće utakmice igra u Sarajevu ili Zenici, u gradovima sa muslimanskom većinom. U Banja Luci ili u Mostaru nacionalni tim nije bio baš dobrodošao. Ali 2014. za vrijeme Svjetskog prvenstva, kaže Dipa, i u tim gradovima su bili sretni zbog nastupa reprezentacije. Od tada se bh. tim nije uspio plasirati na neki od velikih turnira, zaključuje NZZ.

Priredio: Faruk Šabanović

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu