Može li Katar ispuniti zahtjeve susjeda?

Od četvrtka postoji lista zahtjeva koju su Saudijska Arabija i njeni partneri predali Kataru. U Dohi se trenutno preispituju moguće reakcije. Katarska vlada se još nije izjasnila o pojedinostima.

Suzdržano optimističan je do sada bio ministar vanjskih poslova SAD Rex Tillerson. Postoje "značajna područja koja nude osnovu za održiv dijalog koji vodi ka rješenju", rekao je Tillerson protekle nedjelje.

Dalekosežna lista zahtjeva

Ova lista bi čelnicima Katara zaista mogla uzrokovati veliku glavobolju. Lista sadrži 13 tačaka koje mala zaljevska država treba ispuniti ukoliko želi i dalje održavati mirni odnos sa susjedima. Tako Katar treba reducirati svoje diplomatske veze sa Iranom i protjerati pripadnike Revolucionarne garde. Također treba okončati vojnu ili suradnju tajnih službi. Također mora zatvoriti tursku vojnu zračnu luku, koja se trenutno nalazi u fazi gradnje, i generalno okončati svaku vojnu suradnju sa Turskom. Također Katar mora zatvoriti televizijsku stanicu Al Jazeeru čije izvještavanje je drugim vlastodršcima već dugo bilo trn u oku, između ostalog jer tamo redovno riječ dobijaju predstavnici Muslimanskog bratstva i čije je izvještavanje o Arapskom proljeću bilo sasvim pozitivno.

Lista sadrži i dodatne zahtjeve. Tako Katar treba prekinuti veze sa terorističkim organizacijama kao što je Al Kaida ili "Islamska država", uz to još i sa libanskim Hezbolahom i egipatskim Muslimanskim bratstvom koje Saudijska Arabija i njeni partneri - među njima i Egipat - također smatraju terorističkom organizacijom. K tomu Katar treba isporučiti brojne imenom navedene teroriste. Emirat također treba prekinuti sve kontakte sa opozicijom u četiri države.

Glavne tačke sukoba

Zahtjevi dotiču centralne tačke u kojima Katar i neki od njegovih susjeda - pored Saudijske Arabije i Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, kao i geografski nešto udaljeniji Egipat - imaju različite, zapravo suprotstavljene političke poglede.

Za Saudijsku Arabiju je Iran glavni rival u regionu, kako politički, tako i konfesionalno. U Jemenu, ali i u Siriji obje države vode zamjenski rat. U oba slučaja riječ je o tome da se proširi trenutna hegemonijalna moć. U toj utrci Iran trenutno vodi. Učešćem njegovih elitnih trupa, Revolucionarne garde, Iran je proširio svoj utjecaj preko Iraka, Sirije - preko Hezbolaha u Libanu, kojeg je suosnovao i kojeg finansira Teherean - do granice sa Izraelom.

Utoliko više bi Saudijska Arabija i njeni saveznici mogli biti ljuti zbog toga jer Katar održava bliske veze sa Iranom: ekonomski u formi zajedničkog upravljanja naftnim poljima u Perzijskom zaljevu, diplomatski redovnim i institucionalnim razmjenama.

Kultura dijaloga

Katar, kaže politolog Sebastian Sons, ekspert za Bliski istok u Njemačkom društvu za vanjsku politiku, njeguje sasvim drugačiji politički stil od Saudijske Arabije.

"Katar se predstavlja kao akter koji može razgovarati sa svima i koji je za razliku od Saudijske Arabije mnogo otvoreniji, mnogo više susretljiviji i želi dijalog", kaže Sons. 

To, kako kaže Sons, važi i za grupe poput Hamasa ili talibane. Katar je ubijeđen da se i sa takvim grupama mora razgovarati, kaže Sons. "Katar ih želi uključiti kako bi time konflikt već unaprijed ublažio. Na taj način se želi spriječiti da se ove grupe dalje radikaliziraju", kaže Sons. 

Egipat i Muslimanska braća

Sa Muslimanskom braćom Katar već odavno njeguje bliske veze. One su počele u prvim godinama nakon arapske revolucije 2011. godine. Kada su Muslimanska braća na predsjedničkim izborima 2012. godine dobila većinu glasova, Katar se približio s nadom da će moći izgraditi političke veze između Kaira i Dohe.

Pad Muslimanskog bratstva 2013. godine je taj pristup preokrenuo. Veze sa novom vladom Abdel Fatah al-Sisija, jednom od odlučnih protivnika Muslimanske braće, su se pogoršale. Ali i Saudijska Arabija odbija socijalnorevolucionarni religijski svjetonazor Muslimanske braće. Kraljevska kuća u tome vidi prijetnju socijalnom i političkom poretku na arapskom poluotoku, uključujući ultrakonzervativni vehabijski islam koji vlada u samoj Saudijskoj Arabiji. "Kada se Katar upustio u odnos sa Muslimanskom braćom on se politički temeljito prevario", kaže Sons. 

Sukob je više ili manje direktna posljedica arapskih ustanaka, navodi se u komentaru lista "Al Araby al-jadee", koji je blizak Kataru. Neke države regiona su se protivile političkim ili intelektualnim promjenama, piše list aludirajući na Saudijsku Arabiju. Osim toga one sada pokušavaju oslabiti one zemlje koje su se, kao Katar, odlučile za novu, u poređenju s njima otvorenu politiku. "Iz ugla onih koji takav razvoj odbijaju, ova politika mora biti prevaziđena regionalno i globalno", komentira Saudijsku Arabiju ovaj list, kojeg financira Katar.

Umjetnost kompromisa

Za Katar bi moglo biti teško da ispuni sve zahtjeve, kaže Sebastian Sons. No, on kaže, da postoje mogućnosti da Doha izađe u susret zahtjevima: "Katar bi se mogao distancirati prema Iranu. Također vlada bi mogla jače nego do sada naglasiti da želi imati dobar odnos sa arapskom braćom". U osnovi je riječ o tome da svi učesnici u ovom konfliktu izađu iz njega sačuvanog obraza, smatra Sons. "No to da bi svi zahtjevi mogli biti ispunjeni, smatram isključenim", kaže on.

Pitanje je da li se Saudijska Arabija, prije svega prošle sedmice ponovo imenovani prestolonasljednik Mohamed bin Salman, upušta u takve kompromise. Do sada se on pokušavao pokazati kao beskompromisni političar.

Reakcije iz Irana i Turske

Dok vlada u Dohi još uvijek radi na svom odgovoru na listu zahtjeva, Iran je Kataru već ponudio podršku. Teheran je "na strani naroda i vlade Katara", saopćio je predsjednik Hasan Rohani.

Izjave solidarnosti iz Teherana bi se u Rijadu mogle također shvatiti kao provokacija, baš kao i procjena turskog predsjednika Redžepa Taiba Erdogana koji je izjavio da lista zahtjeva prema Kataru predstavlja kršenje međunarodnog prava. 

Trenutno je otvoreno koliko daleko su spremni ići Saudijska Arabija i njeni saveznici da bi zahtjevi bili ispunjeni. Da bi mogli zaista težiti oružanom konfliktu sa dobro naoružanim Katarom, s obzirom na notornu neuspješnost koju koalicija koju predvodi Saudijska Arabija sada pokazuje u Jemenu, teško je zamislivo. Sebastian Sons kaže da su ovdje potrebni strpljenje i pregovaračke vještine na obje strane.