Debata o Handkeu
6. decembar 2019
Švedska akademija je taman htjela da se riješi problem iz 2018., a evo sada je izložena stalnim kritikama zbog odluke da 2019. dodijeli Nobelovu nagradu Peteru Handkeu. O spornom autoru se vode velike diskusije u njemačkim i međunarodnim medijima, diskusije u kojima su angažovani poznati pisci i intelektualci.
Problem: ratovi u Jugoslaviji
Tu se u biti radi o pitanju koliko su Handkeovi pokušaji da shvati balkanske ratove bili politički pogrešni – a možda su to još uvijek. Ovaj pisac se u jugoslovenskom konfliktu solidarisao sa Srbijom i prema mišljenju kritičara je bagatelizovao ili poricao ratne zločine koje su počinili Srbi. Godine 2006. je držao govor na sahrani šest godina ranije svrgnutog srpskog vožda Slobodana Miloševića.
Odmah nakon što je obznanjeno da je Handke dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Društvo za ugrožene narode je zajedno sa drugim organizacijama zatražilo od Nobelovog komiteta da nagovori Handkea da se javno izvini žrtvama genocida u Srebrenici i Bosni. A ako nije spreman da se izvini, Komitet bi trebalo da insistira na tome da se on odrekne nagrade.
Gnev kritičara
Do toga neće doći. Ali kada ovaj pisac u petak – na svoj 77. rođendan – bude pošao na pres-konferenciju u Akademiju u stokholmskom Starom gradu, moraće da se pripremi na neugodna pitanja novinara. Jer, protesti zbog ukazivanja najveće časti njegovom životnom stvaralaštvu imaju veliku težinu.
Debata o Nobelovoj nagradi za Handkea je već bila u toku, kada je pisac Saša Stanišić, rođen u Bosni, na dodjeli njemačke književne nagrade u Frankfurtu rekao da Handke relativizuje zločine srpske strane, koje su ustanovili istoričari i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. „Imao sam sreću da pobjegnem od onoga što Handke u svojim tekstovima ne opisuje", rekao je Stanišić koji je 1992. pobjegao u Njemačku. On je dodao da ga ljuti to što Handke „u priču unosi laž ili zamagljivanje" kada kaže da ne zna istinu, kada izmišlja činjenice i izmišljotinu predstavlja kao činjenicu.
Optužba: "falsifikovanje istorije"
Da Handke nije zaslužio Nobelovu nagradu, to je prije Stanišića već oštro tvrdila i njemačko-hrvatska spisateljica Alida Bremer, koja je za DW napisala: „Handke rado glumi eksperta za Balkan, koji može da se pravda kao pisac koji nije zainteresovan za činjenice. On je ozbiljno shvatao izreku Srbi svi i svuda (…)" U obimnom eseju za kulturni magazin Perlentauher („Lovac na bisere") ona je još detaljnije slijedila „Trag zabludjelog“ kako bi pokazala da baš u slučaju Handkea njegovo književno delo ne može da se odvoji od njegovog politički interpretiranog života.
Kada je izdavač Zurkamp koji već 50 godina objavljuje Handkeove knjige objavio svoju odbranu Handkea, naučni proučavalac književnosti Vahidin Preljević, germanista sa Univerziteta u Sarajevu, insistirao je na tome da pisac od 1996 „nepokolebljivo" zastupa „isti monstruozni narativ, cinično falsifikovanje istorije". Da Handke svojom „estetskom utopijom" prelazi granice i „da je od čitavog Balkana, posebno Srbije napravio taoca svoje poetske opsesije".
"Anti-Handkeovska propaganda"
Ovakvo posmatranje Handkeovog djela je „monstruozno podmetanje", kaže istraživač Handkea i internet-novinar Lotar Štruk. On se svrstao u čitavo kolo poznatih podržavalaca Handkea. „Veliki pjesnik Handke je deset puta zaslužio Nobelovu nagradu", rekla je dobitnica Nobelove nagrade Elfride Jelinek. Za nju je najvažniji književni kvalitet.
Pisci poput Ojgena Rugea protestuju protiv razmjera kritike. U novembru je u Austriji oko 120 pisaca, naučnika, prevodilaca i umjetnika u otvorenom pismu izrazilo svoje nezadovoljstvo zbog toga. Kritika Handkea je „odavno izgubila pod nogama tlo legitimnih sporenja", piše u tom tekstu: „Ona se sastoji samo još od mržnje, nedopadanja, podmetanja, iskrivljvanja i sličnog, ona se pretvorila u Antihandkeovsku propagandu".
Bez popuštanja
Peter Handke je sam dao više intervjua, između ostalog za nedjeljnik „Cajt". Pri tome nije popustio; naprotiv, ponovio je svoje poznate pozicije. Važna mu je bila, kaže, „pravda za Srbiju". „Nijedna riječ od onoga što sam napisao o Jugoslaviji ne može se javno osuđivati – nijedna. To je književnost", naglasio je Handke. Kaže da nikada nije izrazio simpatije za Miloševića, niti mu se klanjao: „Nikada se nisam poklonio, ni iznutra, ni spolja".
Da li je to tačno, i da li je Švedska akademija s pravom nagradila Handkeov doprinos literaturi, to može da se provjeri. „Handkeova biblioteka" izdavačke kuće Zurkamp, u kojoj je sadržano sve što je kritikovani dobitnik nagrade ikada obavio u formi knjige, ima više od 11.400 strana".