Bundesrat usvojio izmjene Zakona o azilu

Premijer savezne pokrajine Baden Württenberg, Winfried Kretschmann (Zeleni) oštro je kritikovan od strane brojnih partijskih kolega zbog toga što je u Bundesratu glasao za izmjene Zakona o azilu. Glasnogovornik za unutrašnja pitanja kluba poslanika Zelenih Volker Beck kaže da je "neshvatljivo" da su Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina proglašene sigurnim zemljama porijekla kada se zna da je romska manjina u ovim zemljama izložena "masovnoj diskriminaciji." Predstavnici omladine iz redova Zelenih su saopštili da je "Kretschmannov samohod fatalan".

Njemačka vlada je Zelenima, koji su na vlasti u sedam pokrajinskih vlada obećala da će ubuduće ljudima, koji čekaju na azil, ali i izbjeglicama koje imaju status Duldung (izuzeće od progona) biti dozvoljeno da rade. Ukinuće se i tzv. pravo rezidiranja (Residenzpflicht) nakon četvrtog mjeseca boravka, koje inače predviđa da se potražioci azila smiju zadržavati samo u određenom okrugu ili dijelu grada. Vlada je obećala i da će razmisliti kako da rastereti gradove, s obzirom na povećan priliv izbjeglica, kada su u pitanju troškovi zdravstvenog osiguranja. Sve je to uticalo na premijera Baden-Wuertemberga Winfrieda Kretschmana da promijeni mišljenje i glasa za izmjene zakona o azilu. Ministar saobraćaja iz stranke Zelenih Winfried Hermann je opravdao ovu promjenu stava njegove pokrajine riječima da je to pojedinačna odluka i da se ne radi o promjeni kursa Zelenih. Mnogi političari iz stranke Zelenih, kao što je šef kluba poslanika Anton Hofreiter smatraju da je ova odluka pogrešna i da Zeleni nisu smjeli popustiti. Vrh Zelenih (Posebno partijsko vijeće) je čak pred izglasavanje donio jednoglasnu odluku da se kompromis o izmjenama zakona za azil odbije.

Premijer pokrajine Schleswig-Holsteins Torsten Albig (SPD) je glasao protiv kompromisnog rješenja o promjenama zakona o azilu. To je obrazložio konstatacijom da mu se "ledi krv u žilama s obzirom na socijalnu hladnoću tog zakona" i dodao: "Naš brod još nije pun".

Oko 30 aktivista za ljudska prava, koji su bili protiv pooštravanja Zakona o azilu su prije glasanja u Gornjem domu njemačkog parlamenta - Bundesratu, okupirali stranačku centralu Zelenih u Berlinu. Uz to je postojao i pritisak iz vlastitih redova: poziv na "pravo na azil bez kompromisa". To je podržalo više od 1.800 članova stranke Zelenih. Među njima su bili poslanici Bundestaga, pokrajinskih parlamenta i Evropskog parlamenta, te bivša šefica stranke Zelenih Claudia Roth.

I organizacije Amnesty International i Pro Asyl su Zelenima uoči glasanja uputile apel da ne ulaze u "trule kompromise." Svi su oni željeli spriječiti da političari iz redova Zelenih iz sedam pokrajina u kojima su na vlasti, glasaju za promjene Zakona o azilu, koje je planirala savezna vlada sastavljena od demokršćana (CDU/CSU) i socijademokrata (SPD), a da zauzvrat bude omogućeno da tražioci azila imaju veća socijalnih prava ili lakši pristup tržištu rada. Ali jedna od njemačkih saveznih zemalja, u kojoj Zeleni čine vladajuću koaliciju, je popustila. Riječ o saveznoj zemlji Baden Wuertemberg, kojoj je vlada obećala druge ustupke da bi glasala za izmjene Zakona o azilu.

Glavna tačka spora bile su planirane promjene prema kojima bi tražioci azila iz balkanskih zemalja Srbije, Bosne i Hercegovine i Makkedonije, u postupku obrade zahtjeva za azil, trebali biti tretirani kao osobe koje potiču iz takozvanih sigurnih zemalja, kao što su i zemlje članice Evropske unije. Iako je šef stranke Zelenih Cem Özdemir dan ranije u jednom intervjuu za list "Die Welt" izrazio sumnju kada je riječ o postizanju kompromisa u Bundesratu, kompromis je ipak postignut.

"Pravi" i "pogrešni" azilant?

Razlog svemu je što je broj zahtjeva iz pomenutih balkanskih zemalja "znatno porastao". To je posebno dovelo u nepriliku Njemačko udruženje gradova, koji su i iznijeli zahtjev za pooštravanje Zakona o azilu: "Na saveznom nivou, u pokrajinama i gradovima se dolaskom "ekonomskih izbjeglica" smanjuju kapaciteti za mnoge istinske potražioce azila, koji bježe od progona i kojima je pomoć zaista potrebna, kao što su oni iz Sirije ili Iraka."

Postoje li dakle "pravi" tražioci azila iz zemalja koje su trenutno pogođene ratom kao što su Sirija i Irak i "pogrešni" tražioci azila sa Balkana? Tamo nema protjerivanja, rekao je prije nekoliko dana ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière (CDU) i Zelenima prebacio da svojim otporom protiv Zakona o azilu provode svoju ideologiju "na leđima općina."

Predsjednica kluba poslanika Zelenih Katrin Göring Eckhard je u intervju za Süddeutschen Zeitung rekla da je izjava ministra unutrašnjih poslova "jednostavno cinična", kada kako je navela, SPD i stranke Unije (CDU iCSU) za situaciju u njemačkim gradovima i opštinama odgovornost prebacuju na azilante sa Zapadnog Balkana. Useljavanje sa Zapadnog Balkana u Njemačku ne može biti zaustavljeno. U prvim mjesecima 2014. je iz tri balkanske zemlje podneseno 19.000 zahtjeva za azil u Njemačkoj. 55 zahtjeva je odobreno i te osobe mogu ostati u Njemačkoj.

Bernd Mešović iz organizacije za zaštitu izbjeglica Pro Asyl, u intervjuu za Deutsche Welle kaže: "Stopa koja je garantovala zaštitu osoba sa Zapadnog Balkana je smanjena na sadašnju, od momenta kada je bivši ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich (CSU) rekao da u tim zemljama nema političkog progona. "Belgija ili Švajcarska to rješavaju drugačije. U tim zemljama je u prvoj polovini 2013. više od deset odsto azilanata iz balkanskih zemalja dobilo zaštitu, u Njemačkoj se ta stopa kreće prema nuli. Pro Asyl načelno odbija reuglativu kojom se tri balkanske zemlje proglašavaju tzv. sigurnim zemljama porijekla.

Progoni i nedostatak zaštite

To važi i za Zelene koji su se još početkom 1990-tih borili protiv pooštravanja Zakona o azilu, kaže glasnogovornica za pitanja izbjeglica iz kluba poslanika ove stranke Luise Amtsberg. Njena stranka je isto kao i ljevičari glasala protiv prijedloga zakona: "Zato što se klasificiranjem ovih zemalja kao sigurnih, zaobilazi osnovno pravo o azilu, a to je da se u postupku "individualno i nepristrasno ispita svaki zahtjev za azil."

Tako se nije ispitala situacija u ovim zemljama kada je riječ o poštivanju ljudskih prava. Posebno organizacijama za zaštitu ljudskih prava stižu indicije da u tim zemljama postoje progoni i nedostatak zaštite od strane države. To važi uglavnom u slučajevima kada se radi o Romima.

Pro Asyl je za ove tri zemlje sastavio jednu analizu. Bernd Mešović kaže da se radi o "bagatelizaciji" ukoliko se samo govori o izbjeglicama koje u Njemačku dolaze samo zbog siromaštva. Masivna diskriminacija romske manjine u svim oblastima života kao što su socijalne usluge, stanovanje, zdravstvo i obrazovanje, ugrožavaju njihovu egzistenciju. I to je prema međunarodnom pravu na azil, razlog za dobijanje azila. Žrtve kršenja ljudskih prava su tamo također i novinari i homoseksualne osobe. I Amnesty international kritikuje da su manjine u balkanskim zemljama bez zaštite izložene rasističkim napadima, ali da se to ne uzima u obzir.

"Zahtjev odbijen"

Za obradu zahtjeva za azil u Njemačkoj je zadužen Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF). Instrument "sigurne zemlje" ne služi tome da se "tražiocima azila uskrati pristup postupku obrade zahtjeva ili da ih se isključi iz zaštite," objašnjava glasnovornica BAMF-a. Mnogo više je riječ o pojednostavljenju postupka obrade zahtjeva. "Mogu se lakše donositi odluke, jer pretpostavljamo da ljudima iz tzv. sigurnih zemalja ne prijeti progon."

Šta to znači? Ministar unutrašnjih poslova u pokrajini Sachsen Markus Ulbig, u svom prilogu za list Frankfurter Rundschau objašnjava: "To znači da bi odjednom jedna petina zahtjeva za azil bila obrađena i odbijena. Znači također da bi ubuduće svi zahtjevi za azil iz ovih zemalja samo za nekoliko dana bili obrađeni i da bi većina dobila pečat 'zahtjev odbijen'. Za to je sada potrebno nekoliko mjeseci.

Već sada se razlozi bijega ljudi iz Srbije, Makedonije i BiH premalo provjeravaju, kritikuje advokat Reinhard Marx. Jedan njegov klijent je izbjeglica iz Srbije. On kaže da je Aleksandar teško traumatiziran. Ovaj tražilac azila pripada manjiskim Romima u Srbiji i često je proganjan, zlostavljan, a i prijećeno mu je. Policija ga nije zaštitila, već je informisala počinioce. Aleksandar je pobjegao u Njemačku, ali je njegov zahtjev odbijen kao "očigledno neosnovan", isto kao i hitna žalba protiv obaveze da napusti Njemačku.