Budućnost šerijata

 

DW: Šerijat u sekularnoj državi – zar to nije samo po sebi protivrječno?

Abdulahi Ahmed An-Na'im: Ne mora biti tako. Pitanje je šta mi pod tim podrazumijevamo. Mnogi ljudi pri pomenu šerijata misle na pravne propise, međutim, radi se o o ukupnom normativnom sistemu islama, koji je izložen u Kuranu, suni i hadisima. Šerijat sadrži, dakle, odredbe o tome kako se moli ili posti.  Kad se šerijat tako tumači, onda je nemoguće i u sekularnoj državi odbiti da se dozvoli muslimanima orijentacija prema šerijatu. Ali država, bez obzira da li je većinski muslimanska ili ne ne može naložiti uvođenje šerijata. Ne radi se o kodifikovanom pravu. Radi se o tumačenjima koje bi ljudi trebalo da izaberu iz sopstvenog uvjerenja.

DW: A šta je šerijat za Vas?

An-Na'im: Šerijat je etičko uputstvo za ponašanje pojedinačnog muslimana. Država i religija moraju biti jasno odvojeni. Za mene kao muslimana država mora da bude sekularna, kako bih svoju vjeru upražnjavao iz uvjerenja i slobodnom voljom. Dakle, to je tako iz islamske perspektive i nema nikakve veze sa evropskim prosvetiteljstvom. Državu se ne tiče da li sam ateista ili vjernik.

DW: Šerijat sadrži pravne norme, ali ipak nije zakonik?

An-Na'im: Po svojoj prirodi šerijat nije nešto što se može kodifikovati. Svaka kodifikacija bi krajnje uprostila dugu kompleksnu tradiciju koja sadrži mnoštvo protivrječnih mišljenja. Ona bi onda izražavala jedino mišljenje onih koji trenutno  posjeduju državnu moć. Doduše, države kao što su Maroko, Mauritanija ili Indonezija insistiraju na tome da sprovode šerijat, ali to nije legitimno. Državne institucije biraju na izuzetno selektivan način propise, umjesto da puste muslimanima da o tome odluče.

DW: Kada se razdvoje država i religija, kakvu ulogu onda ima vjera u javnom životu?

An-Na'im:  Ja vidim razliku između države i politike. Država nema ništa sa vjerom, ali u politici je vjera mnogo značajnija. Na primjer, njemački demohrišćani (CDU) smatraju da je njihova politika hrišćanski inspirisana. Svejedno da li odstranjujete šerijat iz politike ili ne, on će ostati mjerodavan za političko djelovanje muslimana. Ko želi da to spriječi obespravljuje muslimane.

DW: Zašto kažete da taj model nije ni u kakvoj vezi sa evropskim modelom sekularne države?

An-Na'im: Muslimani su prije 1400 godina u Medini osnovali svoju državu, ali ona nije bila ni islamska ni vjerska država. Država je bila politička institucija, ni muslimani ni njihovi protivnici nisu je opisivali kao vjersku instituciju. Koncept islamske države je postkolonijalni konstrukt, koji evropsku ideju nacionalne države povezuje sa idejom muslimanskog samoopredjeljenja. Ne zasniva se baš sve na svijetu na evropskom prosvetiteljstvu i sekularnoj državi.

DW: Dakle, sekularizam ima različite vidove?

An-Na'im: Po francuskim mjerilima Njemačka nije sekularna država, Velika Britanija, gdje je kraljica istovremeno i poglavar Anglikanske crkve ne bi ispunila čak ni njemačke standarde sekularnosti. Ipak, sve tri države se označavaju kao sekularne. Velika je simplifikacija da je sekularna država nastala iz prosvetiteljstva. To se ne može dokazati evropskom istorijom. Ali evropska nacionalna država je konstrukt koji je nametnut kolonizovanim narodima u Africi i Aziji. Poslije sticanja nezavisnosti muslimani su se našli u evropskoj nacionalnoj državi koja nije odgovarala njihovoj kulturi i njihovim vrijednostima. Evropske sile su to nametnule sa tragičnim posljedicama, kao što se danas vidi u Siriji i Iraku.

DW: Međutim,  nije kolonijalizam prouzrokovao pretvaranje islama u državnu religiju?

An-Na'im: Ne, nije. Međutim, šta to znači kada je islam državna religija? Za mnoga društva je religija centralno mjesto identiteta, ali to nema pravne konsekvence. Osim toga, postoje i nemuslimanske zemlje koje imaju zvaničnu državnu religiju, kao recimo Irska. U Pakistanu, Iranu i Mauritaniji islam je zvanična državna religija. Ali te se države međusobno mnogo razlikuju.

DW: Ipak, to znači da država i religija nisu odvojeni.

An-Na'im: U drugom članu Egipatskog ustava piše da je islam državna religija Egipta. Ostali članovi ustava uopšte se ne pozivaju na islam. Tako da je član dva beznačajan, propaganda, način legitimacije države ali bez pravnih posljedica. U Egiptu je na vlasti vojni režim koji je zbacio izabranog predsjednika iz redova Muslimanske braće. Njihovi pripadnici su po zatvorima i ubijaju ih kao političke kriminalce. Vojska je preuzela državu iako član dva i dalje postoji u ustavu. Nastala je jaka koalicija između države i vjerskih instituicija koja služi vlastodršcima.

DW: Jedan od vaših zahtjeva glasi – muslimani se sami moraju osloboditi od kolonijalizma. Šta to znači?

An-Na'im: Srca i mozgovi muslimana su još uvijek zaposjednuti evropskim saznajnim teorijama i filozofijom, evropskim konceptom državne uprave i državnosti, mada su nekadašnje kolonije već decenijama nominalno nezavisne. Kolonijalizam nije samo vojna okupacija već i duhovno stanje u kojem se nalaze i kolonizovani i kolonizatori. Onaj ko je okupiran i sam doprinosi sopstvenom potčinjavanju kolonijalnim i postkolonijalnim prioritetima. Moram kao musliman sam osloboditi sopstveni duh i srce kako bih postao samostalna ličnost. Međutim, time ne odbacujem uticaje evropske i američke kulture.

Dokle god oponašamo evropske modele, nismo zaista oslobođeni od kolonijalne vlasti. Naši politički modeli moraju imati korijen u našoj istoriji. Moramo pokušati da shvatimo značenje islamske istorije u različitim epohama i vjerama. Ne želim imitaciju njemačkog, francuskog ili britanskog modela. Moju političku doktrinu formulišem pojmovnikom koji je s one strane evropskih kolonijalnih ograničenja.

DW: Naziv jedne od Vaših knjiga glasi "U susret islamskoj reformaciji". Različiti islamski intelektualci podrazumijevaju pod reformom islama potpuno različite stvari?

An-Na'im: Upravo zato je važno da se razradi šta pod tim podrazumijevamo. I evropska Reformacija je mnogo složenija od one priče o jednom monahu koji je zakucao svoje teze na vrata crkve. Trasformativnim pokretima je potrebno mnogo vremena, oni su dio konsenzusa koji nastaje u nekoliko generacija. Ljudi koji su tada živjeli nisu znali da su dio hrišćanske reforme. Isto tako ni učesnici Francuske revolucije nisu imali svijest o tome.Tek naknadno se mogu razaznati takvi procesi. I islamska reformacija je sličan proces. Milijarda i šest stotina miliona muslimana žive u širokoj paleti vjerskih pravaca. To nije kao kod automobila, okreneš ključ i upali se reforma. Mnogo ideja je u opticaju, one nailaze na prihvatanje ili odbijanje. Neki reformatori morali su svoje ideje da plate životom, to je u istoriji, na žalost često tako.

DW: Da li smo usred takve islamske reformacije?

An-Na'im: Da, pošto razgovaramo o tome, onda smo usred toga. Naime, muslimanima sve više smetaju neki aspekti tradicionalnog poimanja islama, kao što su nedostajuća prava žena ili nedovoljne vjerske slobode. Kada sam prije 40 godina studirao u Kartumu, privlačili su me demokratija i ljudska prava, ali je tumačenje šerijata na našim predavanjima bilo protiv toga. Osjećanje da postoji potreba za reformom spada u taj proces. Mi smo usred transformacionog procesa koji nazivamo reformom.

Razgovarala Klaudija Mende

Abdulahi Ahmed An-Na'im je rođen 1946 u Sudanu i spada u najistaknutije islamske naučnike u Sjedinjenim Američkim Državama. Istražuje i predaje islamsko pravo, ljudska prava i međunarodno pravo u Atlanti (Emory Law School). Jedna od njegovih najvažnijih knjiga je "Budućnost šerijata – Islam i sekularna država". (The Future of Sharia: Islam and the Secular State , 2009).