1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Brazilske kućne pomoćnice i virus

Astrid Prange
21. septembar 2020

Homeoffice između čuvanja djece i čišćenja kuće: koronavirus je mnoge brazilske obitelji prisilio na privremeno odricanje usluga kućnih pomoćnica. A to najteže pogađa one koji su ionako najslabiji.

https://p.dw.com/p/3iao1
Foto: Getty Images/AFP/M. Pimentel

Kada gleda fotografije jela, ne može prikriti određenu dozu ponosa. Kućna pomoćnica Nilza de Jesus Almeida je zamijenila uloge sa svojom poslodavkom. Umjesto da kuha, daje satove kuhanja preko telefona.

Rezultat nije loš. Njezina šefica je već postala oduševljena kuharica. Lazanje s patlidžanima ne bi se moglo bolje pripremiti. „Ona kuha rižu s mahunama, sufle, škampe s povrćem – sve!", priča 70-godišnja Brazilka u razgovoru za DW. „Ja sam joj svako jelo detaljno objasnila preko telefona. Sve to je naučila u dva tjedna."

Nasljednici robova

Nilza de Jesus Almeida
Nilza de Jesus AlmeidaFoto: privat

Čini se da je korona u Brazilu uzrokovala promjenu koja je do sada bila nezamisliva: virus je prisilio mnoge brazilske obitelji da se privremeno odreknu usluga svojih kućnih pomoćnica. Time je poljuljana institucija tipična za brazilsko društvo: osoblje, zvano „empregada", koje brine o kućanstvu i djeci.

U toj zemlji radi oko osam milijuna kućnih pomoćnica, polovica njih bez ugovora o radu. To zanimanje, kojim se uglavnom bave crnkinje iz siromašnih slojeva, dio je teškog nasljedstva ropstva koje je u Brazilu ukinuto tek 1888. godine. No „empregadas" su pravno izjednačene s ostalim namještenicima tek 2003.. Ali unatoč toj jednakosti u praksi je još uvijek sveprisutna diskriminacija kućnog osoblja.

Zanimanje koje izumire?

Sada je korona dovela do postavljanja egzistencijalnog pitanja: je li osoblje u domaćinstvu nužno ili je riječ o zanimanju koje izumire? Maria Noeli dos Santos iz sindikata kućnog osoblja u Rio de Janeiru se nada da će se stanje nakon pandemije ponovno normalizirati. Ova 64-godišnja sindikalka zarađuje kao kućna pomoćnica dodatno uz svoju mirovinu.

„Tko se naviknuo na udobnost, više se ne želi odreći usluga osoblja", kaže. No ipak nije u potpunosti u to uvjerena. Jer, nisu samo mnoge kućne pomoćnice ostale bez posla, nego se isto dogodilo i njihovim poslodavcima, pa sada moraju štedjeti.

Osim toga, kaže Maria Noeli dos Santos, mnogi poslodavci rade od kuće i sada su se naviknuli na to da sami kuhaju i čiste. „Ako zadrže te navike, onda će im empregada trebati samo jednom tjedno umjesto svaki dan", pretpostavlja ona. I dodaje: „To se sve češće događa."

Do obroka pomoću jednog klika

I ne samo to, nego sve više pružatelja usluga preuzima dio poslova koje su obavljale kućne pomoćnice. Primjerice, supermarketi isporučuju namirnice kupcima na kućnu adresu, hrana se može naručiti online, a oni koji ne znaju kuhati mogu naručiti recepte zajedno sa svim potrebnim sastojcima.

Siromašni su zbog korone postali još siromašniji i ovisni su o socijalnoj pomoći
Siromašni su zbog korone postali još siromašniji i ovisni su o socijalnoj pomoćiFoto: picture-alliance/ZUMA Wire/E. Lustoza

I osoblje sada traži alternative. „Mnogi su kod kuće isprobali nove stvari", kaže Maria Noeli dos Santos. „Jedni kuhaju kod kuće i onda prodaju tu hranu vani, drugi nude manikuru. Ako uspije, radit će tako i dalje, ako ne, pokušat će opet raditi kao empregada."

Za sociologa Ricarda Antunesa korona je još više intenzivirala postojeći problem. Ovaj autor knjige o utjecaju koronavirusa na radne odnose smatra simptomatičnom činjenicu da je prva osoba umrla od virusa upravo jedna kućna pomoćnica. Naime, 63-godišnja Cleonice Goncalves je umrla krajem ožujka nakon što se zarazila od svoje poslodavke koja virus donijela s odmora u Italiji. Poslodavka se testirala jer je sumnjala da se zarazila, ali nije o tome obavijestila svoju namještenicu. Kad je napokon dobila pozitivni rezultat testa, Cleonice Goncalves je već bila mrtva.

"Socijalna nejednakost dobiva okrutne crte"

Taj slučaj pokazuje da se mnoge Brazilke iz srednjeg ili višeg sloja ne žele odreći svoje „empregade" ni u kriznim vremenima. One im čak plaćaju taksi kako bi mogle doći na posao bez izlaganja opasnosti od zaraze u sredstvima javnog prijevoza.

„Osim mene, sve moje druge kolegice idu na posao jer to njihove šefice žele", kaže Nilza de Jesus Almeida. „Pa čak i ako one ili njihova šefica imaju koronu." Sindikalka Maria Noeli dos Santos to potvrđuje. „Mnoge idu i dalje raditi i dovode sebe i druge u opasnost." Jer, one si ne mogu priuštiti da ne rade.

Ricardo Antunes u svojoj knjizi piše: „Socijalna nejednakost, koja je postojala već i prije pandemije, dobiva okrutne crte i najteže pogađa najslabije. Radnička klasa nema izbora. Ili će umrijeti od covida-19 ili od gladi."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android