Brazilska borba protiv modernog ropstva

Bilo je nevjerojatno vruće jutro, prisjeća se Aline Galvão, kada je sa kolegom u pratnji policije bila u kontroli farme riže u južnoj brazilskoj državi Rio Grande do Sul. Željeli su provjeriti jesu li pritužbe koje su primili putem telefona istinite.

Aline Galvão je inspektorica rada za regiju Uruguaiana, 630 kilometara od grada Porto Alegrea, i vidjela je puno toga. Ipak tog martovskog dana ona i njezini kolege oslobodili su više radnika nego ikad prije - 85 muškaraca, iz robovskih radnih uvjeta.

Na farmi "Santa Adelaide" su sreli nekoliko desetaka radnika koji su upravo bili na pauzi za ručak. Saznali su da druga farma riže u blizini pripada istom vlasniku, pozvali su pojačanje i tamo poslali svoje kolege.

Naslijeđe ropstva

Oslobađanje radnika u martu ove godine izazvalo je javno negodovanje u Brazilu - i zato što je bio umiješan poznati njemački koncern BASF. Nažalost, ovakvi radni uvjeti nisu iznimka u južnoameričkoj zemlji - pogotovo u sektoru poljoprivrede ili u području rada u kućanstvu.

U protekloj godini više od 2.500 ljudi oslobođeno je nehumanog rada. Ove godine već ih je do sredine juna bilo više od 1.400. 

Ove brojke daju naslutiti koliko je veliki problem robovskog rada u Brazilu. Vlada ljevičarskog predsjednika Lule da Silve stoga je sredinom juna najavila početak nove kampanje za intenzivniju i koordiniraniju borbu protiv prisilnog rada, nesrazmjernog radnog vremena i ograničenja slobode (kretanja) zbog navodnih dugova prema poslodavcima.

Na farmi riže u Uruguaiani uvjeti su bili gori od očekivanih. "Radnici su jeli na prljavom podu, jedva da je bilo hlada kada je temperatura bila oko 40 stupnjeva", rekla je inspektorica rada Aline Galvão za DW.

„Hranu koju su sami napravili i donijeli nigdje nisu mogli spremiti, pa se nešto do podneva pokvarilo i moralo biti bačeno", kaže ona.

Bez toaleta i pitke vode

Galvão i njezini kolege pronašli su i jedanaest maloljetnika među radnicima. Na farmi nije bilo sanitarnih čvorova pa čak ni tekuće vode. Jedan od spašenih radnika, Delmar dos Santos da Silva, rekao je za DW: "Često smo nosili i noževe od kuće. Nije bilo dovoljno alata za rezanje korova."

U to vrijeme ni on ni Paulo Ricardo Correa Guimarães, drugi radnik s kojim je DW razgovarao, nisu znali da oni zvanično nisu bili zaposleni. "Sve je bilo usmeno dogovoreno, nikada nismo morali pokazati nikakve dokumente”, rekao je Guimaraes.

Dok su ljudi na prvoj farmi bili iz tog područja i navečer su ponovo vraćani kući, neki od radnika na drugoj farmi pod nazivom "São Joaquim" bili su smješteni na imanju.

"Smještaj je bio potpuno neadekvatan i ponižavajući", kaže inspektorica Galvão, i dodaje da se on sastojao od prljavih madraca na golom podu. 

Na "São Joaquimu", kako ona kaže, također je jedan od zadataka radnika bio primjena pesticida. Inspektori rada su utvrdili da su isti bili neadekvatno osigurani i pohranjeni pod ceradom. Radnici su pauze za ručak provodili sjedeći na kanisterima i nisu nosili nikakvu zaštitnu odjeću kada su biljke tretirali otrovom.

BASF se poziva na kooperante

Ko je odgovoran za ove ropske uvjete? Prema brazilskom Ministarstvu rada (MTE), njemačka hemijska tvrtka BASF je "zapravo istinski poslodavac na plantažama riže". Vlasti su za DW saopćile da je BASF dobavljač sjemena i da prati različite faze uzgoja. 

"Agronomi, koji su radili za BASF, također su obučavali radnike. Vlasnici zemljišta iznajmili su svoju zemlju BASF-u, a spašene radnike angažirale su treće strane u ime predstavnika BASF-a, koji su također bili odgovorni za plaće radnika", saopćile su brazilske vlasti.

I bivši radnik na farmi Delmar dos Santos da Silva također je rekao: "Stalno smo sretali zaposlenike BASF-a. Oni su bili ti koji su nam davali upute." 

"Duboko žaljenje"

BASF je i sam bio šokiran kada su u martu u javnost objavljene informacije o uvjetima rada na farmama riže u blizini Uruguaiane. Na pitanje DW-a u julu, kompanija je odgovorila da duboko žali zbog toga kako su radnici tretirani.

Njihova povezanost s tvrtkom opisana je na sljedeći način: "BASF je sklopio ugovore s dotičnim pogonima za proizvodnju komercijalnog sjemena riže. Pogođeni radnici nisu radili izravno za BASF ili za jednog od naših izravnih izvođača, već za kooperante naših kooperanata. BASF nije imao ugovorne odnose s tim kooperantima."

Nakon što se u martu saznalo za incidente, njemački koncern se obratio vlastima. U priopćenju se navodi da je tvrtka "proaktivno obavijestila brazilske vlasti kako bi pomogla razjasniti slučaj i ojačati preventivne mjere i kontrole".

4.500 eura odštete po radniku

U maju je BASF također pristao na isplatu u protuvrijednosti od 1,73 milijuna eura s državnim tužiteljstvom nadležnim za radno pravo (MPT) u sklopu takozvanog sporazuma o prilagodbi (TAC). 

Od dogovorenog iznosa 1,25 milijuna eura ide za socijalne projekte usmjerene na suzbijanje nehumanih uvjeta rada. Osim toga, BASF želi kupiti pickup vrijedan 96.000 eura koji se može koristiti za inspekcije rada. Svakom od 85 radnika se isplaćuje odšteta od oko 4.500 eura. Tu su i novčane kazne i otpremnine.

Ipak sa ili bez otpremnine: "Istina je da oslobođeni radnici brzo završe na sličnim nesigurnim poslovima - ponekad čak i kod istog poslodavca koji ih je otpustio", kaže inspektorica Aline Galvão. Jer često je to, kako kaže, jedini izbor koji imaju ljudi iz siromašnih sredina i bez obrazovanja: dozvoliti da ih iskorištavaju ili gladovati.

Prema mišljenju inspektorice rada Aline Galvao ovaj strukturni nedostatak dio je naslijeđa ropstva. "Ropstvo je formalno ukinuto u Brazilu prije dobrih 130 godina", kaže Galvao. No robovski mentalitet, kako ona kaže, još živi, ​​primjerice u ponašanju poslodavaca i poduzetnika koji se prema radnicima ponašaju kao prema svom vlasništvu.

Delmar dos Santos da Silva se nada da će politički i društveni pritisak popraviti uvjete rada, koji su slični robovskim, u Brazilu u budućnosti: „Prvenstveno mislim na svoju djecu i unuke. Ne želim da moraju prihvaćati poslove kao ja."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu