Borba protiv mržnje na društvenim mrežama

Regina Nagel je u principu pažljiva na mrežama. Malo toga objavljuje i komentariše javno, i ima pregled svojih Fejsbuk-prijatelja. Ali, onda je prošlog septembra pogodilo i nju. Ispod jedne njene objave, koju je podijelio jedan od njenih prijatelja s Fejsbuka, jedan korisnik je ostavio komentar iz mržnje. Referentkinja u opštini Nagel je i učesnica takozvanog Sinodalnog puta. To je format dijaloga Katoličke crkve iniciran nakon optužbi za zloupotrebe.

"To je stvarno dno dna..."

Autor komentara, desničarski katolik, koji je na društvenim mrežama prisutan pod svojim pravim imenom i prezimenom, s prezirom se izrazio prema ženama u pastoralnoj službi, a Nagel je u jednoj kasnijoj objavi na mizoginistički način lično uvrijedio osvrćući se na njen izgled. „To je stvarno dno dna, ali me nije povrijedilo“, kaže Nagel. „Kod mene barem nije prešlo na prijetnje kao kod nekih političara.“ Njene dvije prijateljice su prijavile komentar Fejsbuku. Ali, po tom pitanju se do danas ništa nije dogodilo; komenar još uvijek mogu svi da vide.

Slučajeva poput ovog je na pretek na socijalnim mrežama. Ton u Internetu je surov, upravo u vrijeme pandemije, ali bilo je toga i ranije. Posebno su pogođene žene, a češće one koje se javno eksponiraju. Zbog toga su društvene mreže poput Fejsbuka i Jutjuba u Njemačkoj u međuvremenu obavezne da brišu komentare iz mržnje.

- pročitajte još:Desničarska mržnja prema ženama

Zakon će od 1. februara da bude još stroži. Naime, socijalne mreže, koje imaju više od dva miliona korisnika, neće morati samo da izbrišu kažnjive sadržaje, već bi - u principu - morali da Saveznoj kriminalističkoj službi (BKA) dojave sadržaj i IP adresu. Prijave će primati nova „Centralna služba za kažnjive sadržaje u Internetu“ (ZMI). Od 1. feburara bi se oko 200 policajaca i policajki tu ozbiljno trebalo pozabaviti borbom protiv kriminala iz mržnje. S obzirom na opremljenost, zvuči ambiciozno. Ali, nova služba bi takođe mogla da postane i bezubi tigar.

Huškanje, prijetnje smrću...

Jer, a propo uvreda, poput ovih na račun Regine Nagel, se ništa neće promijeniti. „Za delikte uvreda na primjer to neće donijeti poboljšanje: zakonska regulativa je trenutno takva da od volje žrtve zavisi da li će doći do krivičnog gonjenja ili ne“, kaže Jozefine Balon, glavna pravnica u organizaciji „HateAid", koja pomaže žrtvama zločina iz mržnje na mrežama. Ali, kada se radi o prijavama BKA, to ne odlučuje sam/a korisnik/ca. Naime, društvene mreže odlučuju o tome koji sadržaji treba da budu proslijeđeni. Primarno se radi o kriminalnim sadržajima. Istražitelji bi na oku trebalo da imaju huškanje, na primjer antisemitske i rasističke izjave, prijetnje smrću i dijeljenje protivustavnih simbola. U osnovi je tou redu, smatra Balon. „Osnovna ideja, koja stoji iza toga - obaveza prijavljivanja slučajeva kako bi sve ubrzalo i dovelo do većeg broja krivičnih gonjenja - svakako je za pozdraviti.“ 

Nova centralna služba BKA bi trebalo da objedini posao, koji već obavljaju državna tužilaštva u pojedinim saveznim pokrajinama, poput Hesena i Sjeverne Rajne-Vestfalije. Prije svega bi trebalo da se brzo ispita IP adresa; što je veoma važno jer se ti podaci u Njemačkoj čuvaju samo nekoliko dana.

Problem je što se sve to događa bez provbitne sumnje. Društvene mreže moraju same da odluče da li je jedan sadržaj kriminalan i da li ga treba proslijediti BKA. BKA potom odlučuje da li postoji razlog da se pokrene istraga. Ta vrsta procjene je u principu u rukama državnog tužilaštva. I to s dobrim razlogom: istrazi obično prethodi ispitivanje od strane javnog tužioca, a tek onda policija preuzima posao u svoje ruke. Do sada je bilo prilično neuobičajeno da policijski organ samostalno odlučuje da li će da pokrene istragu ili ne, kao što se sada planira sa novom službom.

- pročitajte još:Njemačka objavila rat mržnji i huškanju na Telegramu

Zbog toga su Fejsbuk i Gugl podnijeli tužbu i za sada ne moraju da prosljeđuju slučajeve BKA. Balon iz HateAid-a smatra da tužba uopšte nije neopravdana. „BKA bi mogao da postane hobotnica podataka, gdje će se sliti nenormalno veliki broj prijava, bez da je neki sud ili državno tužilaštvo uopšte imao uvid u njih i odlučio da li je nešto krivično djelo ili ne?

Šta sa dvosmislenim sadržajima?

Balon upozorava da bi to moglo da bude kritično, posebno u pogledu dvosmislenih objava na socijalnim medijima, i pojasnila svoju zabrinutost u pogledu protivustavnih simbola: „Takođe postoji razlika: da li je kukasti krst postavljen kao stav nekog desničara, što je zaista krivično djelo? Ili je kukasti krst postavljen u okviru obrazovne misije ili se pak radi o umjetnosti? U tim slučajevima bi onda bilo dozvoljeno“. U najgorem slučaju bi to moglo da dovede do toga da umjentici i aktivisti prestanu da komentarišu, i da ljudi, koji ništa krivično relevantno nisu objavili „završe među aktima BKA“.

Na upit DW-a, BKA je pokušao da odagna ovu zabrinutost. Shodno tome, zadatak policajki i policajaca ZMI takođe je i „provjera kažnjivosti pristiglih prijava“. „Sveukupno, razvijeni proces obezbjeđuje intenzivnu saradnju sa pravosudnim organima u svim fazama provjere i obrade prijava. Time se uzima u obzir zakonski standardizovana uloga aktera", saopštili su iz BKA. Primjera radi, time bi trebalo da se obezbijedi da BKA sarađuje sa Centralnom kontaktnom službom za kibernetički kriminal (ZAC) Sjeverne Rajne-Vestfalije pri Državnom tužilaštvu u Kelnu.

Takođe se navodi da nije planirana izrada baze podataka. Prijave „bez krivične relevantnosti pravosuđa, nakon odgovarajuće provjere, neće se dalje razmatrati a podaci proslijeđeni BKA biće odmah izbirsani".

No, to „odmah" bi moglo da potraje. Prema HateAid-u, i ovaj proces bi mogao da se zbog mase prijava otegne i do godinu dana. Dakle, godinu dana BKA sjedi na podacima ljudi koji nisu ništa skrivili.

Poluge moći ostaju u rukama društvenih mreža

Osim toga ostaje još jedan problem. Zbog tužbi koje su podnijele najveće platforme Gugl i Fejsbuk ne moraju da prijavljuju ništa Saveznoj kriminalističkoj službi. Zbog toga pravnica iz HateAid-a ne očekuje od 1. februara nikakvo posebno poboljšanje. „Ako se niko toga ne bude držao ništa se neće ni promijeniti.“

Mišljenje koje dijeli i Leonard Trojmer, osnivač „Hasmelden“ (prijavi mržnju), organizacije, koja takođe brine o žrtvama mržnje na mrežama. Posebno zato što odgovornost za prijavljivanje ovakvih sadržaja leži na samim operaterima. Trojmer pojašnjava svoju zabrinutost na primjeru: „To je isto kao kad bi hiljadama nadzornih kamera na aerodromima, željezničkim stanicama upravljala neka američka firma“.

Osnivač „Hasmelden“-a pretpostavlja da će njegova nezavisna služba za prijavljivanje krivičnih djela govora mržnje i ubuduće morati da radi posao „koji nije naš“. Jer, dok sudovi  donesu presude po tužbama Fejsbuka i Gugla mogu da prođu godine.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.