Protekcionizam ili borba protiv robovskog rada?
9. juli 2020
Mnogo se proteklih sedmica govorilo o stanju u njemačkim fabrikama za preradu mesa. Mnogo toga o čemu se dugo znalo ili vjerovalo da se zna je pandemija koronom svom oštrinom vratila u sjećanje: iscrpljujući rad za mizerne plaće, kolektivni smještaj daleko od bilo kakvih higijenskih standarda. Pogođeni su prije svega radnici iz istočne Europe, većina njih iz Rumunije i Bugarske. Riječ je o modernom robovlasništvu u sred Europe.
Kako bi se ukinulo “moderno ropstvo” u jednoj drugoj branši na europskoj razini se raspravlja tri godine. U svakom slučaju Njemački savez sindikata se odlučio za ovaj izbor riječi kada je izašao na europske ulice u borbi za fer radne uvjete za više od tri i pol miliona vozača kamiona. Sada se čini da je ova borba odlučena, u svakom slučaju je Europski parlament sada otvorio put za nova pravila u prometnoj industriji na daljinu.
Ali ako sada mislite: bolji radni uvjeti za (najčešće) muškarce za volanom onda je to potpuno pogrešno. Od kako je Europska komisija u proljeće 2017. godine stavila na stol svoje prijedloge došlo je do žestokog sukoba između država članica Unije.
Linije fronta se protežu prije svega između Njemačke, Francuske i država Beneluxa na jednoj strani i na drugoj istočnoeuropskih kao i baltičkih država. Između ostalih Poljska, Bugarska i Litva prebacuju svojim susjedima na Zapadu da prije svega žele zaštititi vlastita logistička preduzeća – podstiču protekcionizam. S druge strane kritizirani argumentiraju da je riječ o nefer konkurenciji zbog damping plata u špediterskoj industriji kojom upravljaju prvenstveno istočnoeuropske tvrtke.
Koliko je stanje zamršeno postaje jasno kada se vidi da su špediterske tvrtke iz Zapadne Europe osnovale firme-kćeri u Rumuniji ili Bugarskoj kako bi onda svoje osoblje poslale na put po uobičajenim plaćama u tim zemljama.
To ima ogromnu dimneziju. Jer više od 70 posto prevozničkog prometa u Europi obavljaju ljudi iz istočne Europe, potvrđuju brojevi Europske agencije za statistiku Eurostat. Ako su dakle u određenoj mjeri trebaju biti isplaćivane “faire” plaće onda to sebi činjenica je većina istočnoeuropskih tvrtki ne može priuštiti. Onda bi bugarske (ili rumanske ili latvijske) kamiondžije doduše bile oslobođene “robovlasništva”, ali bi istodobno izgubile svoj posao. To objašnjava žestoki otpor ljudi sa istoka Europe novim pravilima.
No da se nešto mora uraditi sa radnim uvjetima na europskim cestama i autoputevima postalo je jasno u jesen prošle godine nakon strašne nesreće kada je u blizini Londona pronađeno 39 leševa u jednom kontejnerskom kamionu sa bugarskim registarskim tablicama. Na pitanje o mogućoj bugarskoj suodgovornosti premijer te zemlje je rekao da kamion od registracije 2017. godine više nikada nije bio u Bugarskoj.
Tako je i na otvorenom moru gdje najveći broj brodova plovi pod zastavom neke porezne oaze. Na europskim cestama se također “stavljaju zastave”, samo što one idu u pravcu istočne Europe. Da, to bi se moglo nazvati protekcionizmom. No važnije je da se poboljšaju neizrecivi radni uvjeti ovih nomada novog doba. Iako neke istočnoeuropske zemlje žele podnijeti tužbu protiv novih pravila: Potrebni su bolji radni standardi za vozače kamiona na dugim relacijama i bolje plaćanje. Ako to ne funkcionira u toj branši onda to neće funkcionirati ni u mesnoj industriji.