„Bitka za Loznicu postala je bitka za Srbiju“

„Jovanka Orleanka zapadne Srbije ima debele naočare i oštru gestikulaciju. Ona predaje u lozničkoj gimnaziji i predvodi pokret otpora. Na bini ispred opštine, Marijana Petković obraća se masi: 'Pitali smo Rio Tinto šta će biti s vodom i vazduhom.' Pauza. 'Znaćete kad životinje umru!'"

- pročitajte još:Šta su sve donijeli protesti u Srbiji i šta očekivati od nastavka?

Švajcarski list Noje cirher cajtung donosi opširnu reportažu iz zapadne Srbije pod naslovom „Jedno selo se bori za svoju zemlju". Novinarka je posjetila selo Gornje Nedeljice, razgovarala s mještanima, kao i sa predstavnicima firme Rio Tinto, ali i pratila proteste zbog najave izgradnje rudnika litijuma.

„Demonstranti iz Loznice nisu usamljeni u svom otporu, on se kao požar proširio zemljom. Dva vikenda zaredom desetine hiljada ljudi protestovalo je protiv rudnika litijuma, pa čak i blokiralo autoput kroz glavni grad, Beograd. Oni nemaju povjerenja u vladu, jer ne dozvoljava uvid u njihove mahinacije i jer su u parlamentu po hitnom postupku usvojene izmjene Zakona o eksproprijaciji", piše švajcarski list.

„Predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da rudnik Rio Tinto nema nikakve veze sa Zakonom o eksproprijaciji, ali rijetko ko mu vjeruje. Ako pročitate izmjene zakona, brzo ćete naići na pasus u kome se pominje 'eksproprijacija radi izgradnje rudarskog objekta'."

„Vlada u Beogradu nervozno je reagovala na proteste", piše Noje cirher cajtung. „Premijerka Ana Brnabić proteste je čak uporedila sa fašizmom. Huligani povezani sa državom pušteni su na demonstrante. Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin govorio je o 'hibridnom ratu' protiv Srbije i zaprijetio da će policija upotrijebiti silu. Održao je obećanje, ali to nije pomoglo. Ljudi su ponovo izašli na ulice, u još većem broju."

Povlačenje zakona – uspjeh pokreta otpora

„Bitka za Loznicu postala je bitka za Srbiju", ocjenjuje švajcarski list. „Stanovništvo se probudilo, jer je riječ o nečem suštinskom – o zemlji i životu, što možda više neće moći da se ostavi potomcima. Zato su se obrazovani ljudi iz gradova udružili sa seljacima. Formirala se solidarnost između generacija i regiona. Čitava jedna generacija se politizovala, na sličan način kao što se to dogodilo u centralnoj Evropi 1970-ih i 1980-ih, kada su se demonstracije protiv nuklearnih elektrana održavale npr. u Kajzeraugstu. Srbi su zabrinuti za svoju zemlju, svoju otadžbinu, a režim u Beogradu ne može tome da parira dobrim argumentima."

„Srbija je odavno autokratska država i stanovništvo se okrenulo od politike", piše Noje cirher cajtung. „Možda će strah od rudnika pokrenuti novu političku struju ili čak novu opozicionu stranku. Ono što je izvjesno jeste da se predsjednik Vučić i njegova svemoćna Srpska napredna stranka plaše da bi taj pokret na izborima sljedeće godine mogao da poljulja njihovu poziciju. Vučić je zato prije nekoliko dana poslao Zakon o eksproprijaciji – koji je zapravo želio da potpiše – nazad u parlament na ponovnu procjenu. To je uspjeh pokreta otpora."

„Vlada u Beogradu djeluje nemoćno protiv stranih investitora", zaključuje Noje cirher cajtung. „To pokazuje i slučaj rudnika u Boru i topionice bakra kineske kompanije Zinđin u tom gradu na istoku zemlje gdje su voda, vazduh i zemlja hronično zagađeni. Ljudi umiru od posljedica zagađenja. Tome se odupiru hiljade Srba koji blokiraju saobraćajnice i demonstriraju."

Priredio: Ivan Đerković

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu