Bitka za Kosovo polje
19. decembar 2018
„Ovog ljeta su mnogi pomislili da su predsjednici Kosova i Srbije na kursu približavanja. No, u međuvremenu sve zvuči kao bajka iz davnih vremena", ovako počinje tekst Mihael Martens u listu Frankfurter algemajne cajtung pod naslovom „Bitka za Kosovo polje". „Nakon što su Aleksandar Vučić i Hašim Tači na hitnoj sjednici Savjeta bezbjednosti otvoreno sukobili, u odnosu Prištine i Beograda u doglednoj budućnosti će se raditi samo na ograničavanju štete.
Savjet bezbjednosti se pozabavio odlukom parlamenta u Prištini prethodne nedjelje. Prisutni poslanici su jednoglasno, doduše parlamentarci srpske manjine nisu učestvovali u zasjedanju, odlučili da se formira kosovska armija. Moskva i Beograd su snažno protestovali, a čak je i generalni sekretar NATO, Jens Stoltenberg upozorio kako za to ‚nije vrijeme‘. Sjedinjene Države su pak", piše dalje FAZ, „kao najvažnija sila zaštitnica Kosova, izričito podržale ovu inicijativu".
Martens napominje kako je Tači u Njujorku rekao da kosovska armija „nikada neće biti opasnost za region", što su podržali Amerikanci, dok je Vučić s druge strane izjavio da je „veoma zabrinut" zbog budućnosti Srba, Srbije i Zapadnog Balkana, na šta je ruski ambasador pri UN dodao da situacija „svakog časa može da eksplodira".
„No, veličina planirane armije, koja bi trebalo da se formira tokom narednih deset godina, a prema trenutnom stanju ne posjeduje ni avijaciju ni tenkove, za Srbiju ne predstavlja opasnost. Jer, kosovskih 5.000 vojnika nije ni desetina u odnosu na srpsku armiju. Dok Vučić s jedne strane priznaje da je Kosovo za Srbiju izgubljeno a Beograd insistira na suverenitetu nad Kosovo poljem, što je čista fantazija, s druge strane Vlada Srbije pokušava sistematski da spriječi konsolidaciju kosovske države. Ministarstvo spoljnih poslova investira ogromne novce i resurse kako bi pokušalo da ubijedi države koje su već priznale Kosovo kao nezavisnu državu, da odluku povuku ili pak da pokuša da spriječi nova priznanja. Naime, kao veliki uspjeh srpska vlada je nedavno slavila i to što joj je pošlo za rukom da spriječi da Kosovo bude primljeno u UNESKO i u Interpol. (..)
„Spor oko pitanja da li treba da se formira kosovska armija je star koliko i sama država Kosovo. Doduše, možda još stariji", piše FAZ i pominje Ahtisarijev plan koji se, kada je formiranje bezbjednosnih trupa u pitanju, može različito tumačiti." (..) „Nezavisnost se može održati samo ako su naoružani, tako to tumače kosovski Albanaci u čemu ih od početka podržava Vašington", piše Martens u frankfurtskom dnevniku.
Hrvatska nije „dobrovoljno pomagala"
Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung (NZZ) donosi gostujući komentar koji je pak odgovor na prethodni gostujući komentar Zimona Gajsbilera, objavljenog u tom listu pod naslovom „Holokaust nije samo njemački" (NZZ 12.12.2018). Reagovala je hrvatska ambasadorka u Švajcarskoj, Andrea Bekić komentarom pod naslovom „Hrvatska nije 'dobrvoljno pomagala'.
„Iako je autor u svom tekstu više puta naglasio odgovornost njemačkih nacionalsocijalista, ipak je pokušao da holokaust predstavi kao „međunarodni projekat", u kojem su pored Hitlerovog režima učestvovali i svi narodi Srednje i Istočne Evrope. Ovu apsurdnu tezu da su ovi narodi bili 'entuzijastični pomagači' još niko od svjetskih istoričara nije postavio za 70 godina od kraja Drugog svjetskog. Nedopustivo je da autor pokušava da dio odgovornosti za holokaust prebaci narodima i državama Srednje i Istočne Evrope. Jer, istorijska činjenica je da su za to odgovorni samo kolaboracionistički režimi i okupacione sile 'Trećeg rajha' – kako u Hrvatskoj, tako i u Francuskoj, Srbiji, Bugarskoj, Holandiji i drugdje... Ali, nisu odgovorni čitavi narodi ovih zemalja", piše Andrea Bekić ambasadorka Hrvatske u Bernu.
Ona piše da autor spornog komentara tvrdi da je 'Hrvatska (..) samostalno organizovala ubistva Jevreja'. „Ovo je jedna bezobrazna laž i teška uvreda čitavog hrvatskog naroda", naglašava Bekić i poziva se na Iva Goldštajna, hrvatskog istoričara jevrejskog porijekla i sina nedavno preminulog Slavka Goldštajna, koji „u svojoj knjizi 'Hrvatska 1918-2008' naglašava: 'Nijemci su na vlast doveli jednu grupu za koju su znali da im je veoma slična po ideologiji'. A koliko malo pristalica u hrvatskom narodu je ova grupa imala pokazuju rezultati posljednjih parlamentarnih izbora pred početak Drugog svjetskog rata u decembru 1938. Na tim izborima je najveću podršku hrvatskog naroda osvojila demokratska i pacifistički orijentisana Hrvatska seljačka stranka (HSS) Vladka Mačeka. Pred izbijanje rata ova stranka je imala 90 odsto podrške hrvatskog naroda, pet procenata su bili simpatizeri komunista a ostatak, najviše pet odsto, su bili pristalice Hitlera i Musolinija", piše Andrea Bekić.
„Kada je Njemačka okupirala Jugoslaviju 1941, Hitler je prvo ponudio da vladu nezavisne Hrvatske formira Vladko Maček, nesporna vodeća figura iz naroda. Ovaj to odbija jer nije htio da sarađuje sa nacistima i primjenjuje rasističke zakone. Tek tada Hitler postavlja svog pristalicu, Antu Pavelića na čelo hrvatske države. Zbog toga je Pavelić doveden iz Musolinijeve Italije u koju je emigrirao iz političkih razloga. On je to potvrdio 10. Aprila 1941. Tokom proglašenja nove države je izjavio: 'U skladu sa voljom njemačkog naroda proglasio sam Nezavisnu Državu Hrvatsku'."
Bekić piše i kako je na vrhuncu protjerivanja Jevreja došlo do antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, da je paralelno postojala i antifašistička vlada u oslobođenom dijelu Hrvatske kao i oslobodilačka armija kojoj su se, kako naglašava, pridružili i mnogi Jevreji. (…)
„Hrvatski narod zaista može svakom narodu u Evropi pogledati u oči, a takođe i jevrejskom narodu. Ovo potvrđuju i odlične prijateljske veze između Izraela i Hrvatske, kao i dugačka lista sa imenima 117 Hrvata kojima je Jad vašem dodijelio počasno priznanje 'Pravednik među narodima'", zaključuje svoj komentar u švajcarskom dnevniku hrvatska ambasadorka.
Priredio: Svetozar Savić