Bilmezarje

Može ga se lako zamisliti: stoji ispred vrata s kapuljačom na glavi, pun epskog zanosa i junačke snage ali bez konja i buzdovana, u trenerci za izlaske i u dresu tima za koji bi umro lupajući izloge.

Prekaljen u porazima na kladionici postao je neosjetljiv za tuđu bol. Nasilje ga drži budnim, inače bi se sparušio od dosade. Ako ne otima djeci mobitele pred školom, onda šikanira putnike u javnom prevozu. Mašta o novom ratu kao štreber o maturskom ispitu. U istom zanosu i moli i psuje pedere. Mržnja mu je životna ljubav. Rekorder u pljuvanju iz mjesta. Orao u kokošinjcu. Frankenštajn tranzicije. Diogen u buretu redbula. Heroj na stendbaju. Dobrovoljni prolivalac krvi.

Neznanje smatra vrlinom. Lakše podiže 100 kila u teretani nego jednu knjigu u biblioteci.

Učio je od najboljih. Zemlja je ravna ploča. Majmuni su postali od Darvina. Bog prašta i što Hag ne propušta. Sloboda ima domet kuršuma. Nema bolje istorije od zlopamćenja. Poštenje se ne isplati. Igla je par s venom a ne s koncem. Tuđa je nesreća mjera sopstvene sreće. Oko za oko, zub za vrat. Bolje nož u ruci nego golub mira na grani. Pošteno, pa ko koga prevari. Ko krade, imade. Jednom miluj, triput siluj. Svoj na svome.

Ćapaćalo na brončanoj sisi. Gvozdeno tajkunsko mudo. Budući predsjednikov bodigardista, budući jurišnik, budući obilić, budući gazija, budući šturmbanfirer. Perjanica opšteg poglupljivanja.

Sve se upreglo na tom zadatku pohovanja pameti. Veća je vjerovatnoća dobiti na bingu (s listićem iz Raske Borića) nego između telenovela i kontakt-programa naletjeti na obrazovni program. Fasade nebodera titraju u ritmu porno-folka. Komesarke s novinarskim diplomama formatiraju naciju u gabarite malog ekrana. Oznojene tetovaže pamte se duže od Pikasovih slika. Poezija preživljava samo u skandiranju. Bilbordovane poluistine preplavljuju naselja kao naftne mrlje jata delfina. Misli ne prelaze dužinu tvitera. Kamere u školskim dvorištima svjedoče o porazu prosvjete. Sa izbornih plakata smiješe se posmrtne maske nesuđenih glumaca. Teletabisi probavljaju mozgiće mezimačadi. Prvaci pozorišnih scena odazivaju se na imena likova iz sapunica.

Bilmezi ne razlikuju čitulje od glasačkih listića.

Živima na smrtovnici ostaje samo zlobna nada da će u zemlji gdje se granice umnožavaju prostom diobom glupost na kraju požderati samu sebe.

Autor: Nenad Veličković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić