Kako policija nadzire Berlince

Ko koga nadzire?

U test-projektu na berlinskoj željezničkoj stanici Zidkrojc biće testiran sistem za prepoznavanje lica i to na dobrovoljcima čiji će zadatak biti – da svakodnevno tuda prolaze. Federalna policija, Ured za borbu protiv kriminala i Ministarstvo unutrašnjih poslova izvešće taj opit u saradnji sa Njemačkom željeznicom koja je vlasnik ove željezničke stanice. Dobrovoljci – njih nešto više od 250 – dali su policiji svoja imena i po dvije fotografije svog lica koje su unijete u policijske računare.

Kako funkcioniše tehnika nadzora?

Na željezničku stanicu su postavljene tri kamere koje nadziru prostor oko ulaznih vrata i jedine pokretne stepenice. Računarski program stalno sravnjuje video-snimke tih kamera sa fotografijama iz svoje datoteke. Učesnici eksperimenta na putu ka radnom mjestu i na povratku kući treba da koriste pomenuti ulaz kao i pokretne stepenice. Oni nose sa sobom i male predajnike – zahvaljujući njima računar zna da se neko od učesnika u eksperimentu pojavio na željezničkoj stanici i da li ga je program prepoznao.

Zašto se nadzor testira?

Federalna policija je obrazložila ovaj test borbom protiv terorizma i kriminala. Ona tvrdi da će nova tehnika pomoći da se lakše identifikuju opasne situacije. No, tehnika još nije isprobana u svakodnevici. "Hoćemo da je testiramo u normalnim uslovima", rekao je jedan portparol federalne policije: "Naši dobrovoljci mogu da nose i šešir ili biciklistički šljem, a ako su omanjeg rasta, i da nestanu u gomili". Stručnjaci za bezbjednost kritikuju sistem zbog dosta velikih mogućnosti da pogriješi. Oni su izračunali da bi uz stopu greške od jedan prema milion, znajući da berlinsku mrežu javnog saobraćaja koristi tri miliona ljudi dnevno, moralo da se računa sa bar tri suvišne policijske akcije na dan. 

Šta kažu aktivisti zaštite podataka o ličnosti?

Oni smatraju da je korišćenje biometrijskih programa za prepozvanje lica protivzakonito. Njemačka opunomoćenica za zaštitu podataka o ličnosti Andrea Foshof smatra da je test kao takav prihvatljiv, ali gaji "temeljne rezerve" prema novoj tehnologiji: "Ako takvi sistemi jednog dana počnu da se primjenjuju, to će biti poprilično zadiranje u osnovna građanska prava". Stručnjak Socijaldemokratske stranke (SPD) za zaštitu podataka i internet Kristofer Lauer smatra da bi mogla biti dokinuta sloboda anonimnog kretanja u javnosti i kaže: "Korist u borbi protiv kriminala je ravna nuli".

Šta će biti poslije faze testiranja?

Vlasti žele da ustanove da li kamere i računari pouzdano prepoznaju lica? Još se ne zna koliko je ova tehnika stvarno uspješna. Ali potencijal za njenu masovnu primjenu - postoji. Njemačka željeznica stalno povećava broj kamera na svojim stanicama. Trenutno u Njemačkoj oko 6000 kamera nadzire više od 80 odsto putnika.

Najavljeno je da će samo u Berlinu na prigradskoj železnici povećanje video-nadzora koštati nekoliko miliona evra. Hiljade kamera su već postavljene i u gradske tramvaje i autobuse. No, to kao da nije dovoljno Berlincima koji su peticijom zatražili da se na 50 najopasnijih mjesta u gradu postavi 2500 kamera.

Da li je moguća zloupotreba ovog programa?

Njemačka vlast korišćenje programa za nadzor obrazlaže potrebom da se traga za osobama "koje bi mogle da predstavljaju opasnost". No od projekta bi imala koristi i Željeznica koja bi na taj način mogla da se lakše bori protiv huligana koji demoliraju njen inventar ili crtaju grafite po zidovima. No, teoretski je u računarski sistem moguće unijeti bilo kakav set podataka. Autoritarne države kao što je Kina već neko vrijeme cenzurišu internet i kontrolišu javni život sistemima za nadzor. Programi za prepoznavanje lica bi takvim državama mogli da omoguće ciljano praćenje političkih protivnika.