Balkanska zla međa

Na prostoru zemalja bivše Jugoslavije i možda malo šire, mnogi su „pali" i krvlju platili metar zemlje. Fenomen međe na prostoru Balkana, nije možda svojstven samo ovom dijelu svijeta, ali je istorijski gledano, možda svakako najizraženiji, posebno u odnosima unutar porodica i komšijskih odnosa. Podjela zemlje između nasljednika, nerijetko završava na sudu u procesima koji traju godinama a najčešče se radi o šumi ili metru zemljišta. Primjera je mnogo i skoro ne postoji neko ko nije bio akter spora oko međe ili čuo da su se zbog nekoliko metara zemlje i nejasne granice, potezali noževi, sjekire i vatreno oružje.

Možda je gen

„Brutalno ubistvo zbog spora oko zemlje“, „Ubio komšiju na njivi zbog međe“, „Za 10 dana, krv oko međe, prolivena tri puta“, „Zbog međe ubio komšiju, komšinicu ranio“, samo su neki u moru naslova koji se mmogu pronaći o ovoj temi. Sukob oko imovine, upakovan u termin narušeni porodični ili komšijski odnosi, vijekovima je prisutna.

„Nije to samo sada rođeni, toga je bilo i biće. Ovdje u selu su se svađali i poslije onog rata i poslije ovog, oko par metara zemlje. Sudili se, svađali, bilo je i slučajeva da komšija komšiji zapali štalu, na ivici da se pokolju. Mi smo takav narod ovdje, zbog par centimetara zemlje, spremni smo zaratiti. Je*iga, to je valjda gen neki“, priča nam Miloš (68), iz sela u okolini Banjaluke. 

Gorštački mentalitet seljaka Bosanske Krajine, možda je najbolje opisao Petar Kočić riječima, "Sve je ljuto, nemirno, goropadno i tvrdoglavo na 'voj planini i ispod planine. U nas je rijetkost pitom i 'vamo pokoran čovjek".

Profesor i akademik iz Banjaluke, Miodrag Živanović, kaže da se postojanje i egzistencija ljudi koji žive na ovim prostorima, uvijek sudara sa onim što se zove međa.

„Međe se danas manifestuju u glavama ljudi. One su postale dio svijesti. I zbog toga će u budućnosti taj fenomen, biti još jači, jer nema načina da se to prevaziđe. Taj termin međa, govori da je nemoguće izaći iz tog okvira“, kaže Živanović, ističući posebnost ljudi na ovim prostorima, ali u genetskim podjelama.

Kad te moja čakija ubode

„Znam slučaj da se spor oko međe između dvije porodice, vodi godinama, u zaseoku u kojem postoje samo dvije kuće, iz jedne porodice. Svađaju se i to je epohalna i istorijska svađa, samo oko toga da li je grana kajsije ili šljive, prešla preko zida prvom rođaku. Takvi primjeri pokazuju da se ta podjela nalazi skoro u genima i tu smo mi posebni. To rijeko ima u drugim društvima, koja su sama po sebi zatvorena“, kaže Živanović. 

Fenomen međe i svađa oko zemljišta, spominje se i u jednom dokumentarnom filmu reditelja, Krste Papića, iz 1968. godine, „Kad te moja čakija ubode“. U nekoj vrsti omnibusa, Papić kroz izjave svjedoka i počinilaca krivičnih dijela, opisuje pojavu čestih ubistava čakijama u sjevernom dijelu BiH, posebno u okolini Dervente. Tako se u jednoj priči spominje spor oko puta, između dva komšijska dvorišta.

„Bio je spor za ovaj put, kud se skreće kući. I oni su tude se malo gore posvađali. Vlado, moj pokojni brat, je pošao kući, bježao je a Veljko ga je gonio sa nožom. Dotle. Nonde je on pao. Tude ga je udario ope nožom. Majka je moja tu bila blizu, udari nju nožom. Evo još ovde njegove krvi, đe mu još se poznade. Tamo mu je ispo sat i nonde ga je udario još 19 puta nožom, ukupno“, govori u filmu jedan od svjedoka, pokazujući nasilnost balkanskog temperamenta, u čijoj eskalaciji nije birano da li će sredstvo biti nož, čakija, sjekira ili vatreno oružje.

Zemlja važnija od života

Sociolog Ivan Šijaković, kaže da je ljudima na prostoru Balkana, zemlja bila sve, jer im je davala život i bila uslov za opstanak. Tu je stečen osjećaj da je zemlja važnija od života, što je ostalo do danas. Taj osjećaj odbrane i borbe, posebno je stvoren za vrijeme turske vladavine na ovom prostoru, jer su znajući za osjećaj i poštovanje prema zemlji, to zloupotrebljavali, dijeleći zemlju i naseljavajući ih na drugim teritorijama, stvarajući unutar njih sukobe.

„Takvo razmišljanje da, ako izgubiš zemlju, izgubićeš sve, ostalo je do danas. I danas imate ljude koji kažu, ako imate parče zemlje, spasićete se i nećete biti gladni. I zbog toga i danas kod rodbine i komšija, postoje sukobi zbog dijela zemlje“, kaže Šijaković, navodeći primjere iz svog kraja.

„Znam dosta slučajeva u mom kraju, na sjeveru Crne Gore, gdje je bilo neprijateljstva među braćom oko nasljedstva, zemlje. Sve to vuče korijene iz prošlog vremena, kroz taj istorijski strah koji se razvio, da ostati bez zemlje, znači izgubii svoj identitet“.

U svim zemljama bivše Jugoslavije, svaki je dan nekoliko novih predmeta na sudovima, koji se odnose na tužbe oko zemljišta. Većina procesa na sudu je godinama, dok dobar dio parničara ne dočeka presudu. Prema podacima koje smo prikupili kod advokata, najviše sporova odnosi se na vlasništvo nad šumom i međi na zemljištu čiji je predmet spora često manji od jednog metra. Jedan od razloga za duge procese je neuređena zemljišno- knjižna evidencija, pa se u tom slučaju koristi stari premjer zemljišta iz perioda austrougarske, što iziskuje mnogo novca.

Institucionalizovana borba za među

Međutim, sporovi oko zemljišta nisu „eksluzivno pravo" fizičkih lica. Jedan od takvih primjera je spor Grada Banjaluka sa vlasnicima zemljišta u gradskom naselju Česma, gdje je tokom izgradnje pristupnog puta za most i nasipa na rijeci Vrbanji, vlasnicima parcela uzet dio zemljišta. Vrijednost svakog tog dijela oduzetog zemljišta je oko 20 hiljada maraka, koje vlasnici potražuju na sudu. S obzirom da, kako nam kažu advokati, proces traje već četiri godine, sudski troškovi su daleko nadmašili vrijednost zemljišta, koje će Grad, zajedno sa odštetom izvjesno je, na kraju morati da plati.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu