Bajka o čistom električnom automobilu

Zločesti momci su ti proizvođači automobila! Otkako se sumnja u kartel takozvane "uzorne" njemačke branše u svijetu, Wolfsburg, Stuttgart i München su meta brojnih zlobnih komentara. To je razumljivo, jer je vjerodostojnost proizvođača automobila dobro uzdrmana nakon afere oko dizel-motora.

Koncerni su pognuli glave. To je i razumljivo, jer kao prvo, istraga nadležne institucije za zaštitu tržišne utakmice tek je počela, dakle i u ovom slučaju vrijedi ona stara po kojoj je svatko kriv dok mu se ne dokaže krivnja. Drugo: svaka pogrešna riječ može biti jako skupa. Vjerojatno će uskoro pričati samo advokati.

Prometni zaokret vs. energetski zaokret

Razumljivo je da sada samoprozvani protivnici automobila i motora s unutarnjim sagorijevanjem slave. Oni konačno vide svog neprijatelja, zagađivača okoliša, na koljenima.

Ali nekako je i ovaj put sve kao i sa zamršenim energetskim zaokretom. Grob za milijarde. Država ga je propisala, u skladu s tim ga i obilato subvencionira. I svejedno njemačke tvrtke iz solarne branše redom propadaju. Vjetrenjače nitko ne želi imati u vlastitom vrtu, a nepopularne su i nove trase za distribuciju struje. Kod motora s unutarnjim sagorijevanjem sad se postavlja isto pitanje kao i kod energetskog zaokreta. Ključni prigovor je tamo glasio: odakle ćemo dobivati struju i toplotnu energiju kada jednoga dana isključimo sve konvencionalne elektrane?

Eletrični automobilauto? Ni to nije rješenje.

Kod automobila je pitanje: s čime ćemo se voziti ako se zabrane motori s unutarnjim sagorijevanjem? Električnim autima, to je pak jasno! Tako glasi uglavnom brzi odgovor. I upravo u tom grmu leži zec! Nitko ne zna hoće li to jednoga dana stvarno funkcionirati. Ekološka bilanca e-auta je očajna. Sasvim obični Mercedes E-klase s klasičnim motorom s unutarnjim sagorijevanjem se može voziti osam godina – dok se ne postigne ista količina "opterećenja" okoliša kao kod Tesle.

Ako motor s unutarnjim sagorijevanjem troši manje od šest litara benzina, po današnjem standardnu on okoliš zagađuje manje od nekog elektro-modela Made by Tesla. Razlog: teška baterija.

Milijuni i milijuni električnih automobila – to podrazumijeva i milijune i milijune baterija. A to opet znači: potrebne su sirovine kao što su litij i kobalt. A odakle stiže kobalt? Najvećim dijelom iz Konga, zemlje koju razdiru građanski rat i korupcija. Tu rudu uglavnom djeca vade iz zemlje, i to pod neljudskim uvjetima. Bez kobalta iz Konga međutim, ništa od tih planova s divnim e-autima.

Prilikom proizvodnje baterija u okoliš se emitira i otrov – i tone i tone ugljičnog dioksida. A nakon što im prođe rok trajanja milijune baterija treba ekološki zbrinuti i u najboljem slučaju reciklirati.

Elektrificirajte autoceste!

Dakle, možda je e-auto samo tehnologija koja igra ulogu mosta. I umjesto toga se možda razvijaju ipak gorive ćelije kao pogon budućnosti. Možda, možda. Samo to još nitko ne može znati. Ni automobilski analitičari, niti šefovi istraživanja u nekoj automobilskoj firmi. Nitko ne može na to pitanje dati iskren odgovor.

Možda se mora početi na sasvim drugom polju energetskog zaokreta. Više tramvaja i elektro-autobusa u centrima gradova. Zašto se ne bi elektrificirale autoceste i "prikačili" kamioni i putnički autobusi sa elektro-motorima na vodove? Nije to nikakav novi izum – to već postoji.

Problem: kad pogledamo kako Njemačka diletantski provodi svoj energetski zaokret, onda jedva da ima nade da će stvari funkcionirati kod prometnog "zaokreta". Teško da će to "fercerati" sve dok kolo vode zločesti dečki iz auto-mafije.