Azilanti nepoželjni radnici

Ispunjavati zahtjeve, čekati na odgovre nadležnih institucija i nekako prebroditi vrijeme - za azilante u Njemačkoj to je često svakodnevica. Od oko 130.000 tražilaca azila radi svega njih oko 3,7 odsto, od toga jedna trećina puno radno vrijeme, navodi njemački Savezni zavod za statistiku. Razlog nije to da tražioci azila ne žele raditi. Oni to ne smiju, bar ne u prvih dvanaest mjeseci boravka u Njemačkoj. Nakon tog roka, njemački zavodi za rad smiju ali ne moraju izdati radnu dozvolu. Jedna smjernica EU bi sada trebala promijeniti situaciju: tražioci azila bi ubuduće trebali dobiti mogućnost da već nakon devet mjeseci od trenutlka podnošenja zahtjeva za azil, dobiju pravo da traže posao u cijeloj Evropskoj uniji. O tome su 27 zemalja članica postigle dogovor.

Strah od ekonomskih izbjeglica

Ova smjernica predstavlja kompromis. Evropska komisija željela je rok smanjiti na šest mjeseci, a njemačka vlada je insistirala na tome da se ostane pri sadašnjoj smjernici koja predviđa rok od 12 mjeseci. Na taj način bi se trebala spriječiti zloupotreba prava na azil. "Regulisanje Zakona o azilu trebalo bi umanjiti motivaciju osoba da samo iz ekonosmkih razloga dođu u Njemačku i podnesu zahtjev za azil," saopštilo je njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova na upit Deutsche Wellea.

Dosadašnje regulisanje statusa i prava podnosioca azila je već odavno na meti kritika. Tako podnosioci azila zbog zabrane da traže posao, ostaju upućeni na državnu pomoć i vrlo im je teško da se bez posla integriraju u njemačko društvo. Uz to dolazi i monotonost svakodnevnog života, osjećaj besmislenosti i omalovaženosti.

Za Bernda Mešovića iz nevladine organizacije "Pro Asyl" migranti odluku o tome gdje će potražiti azil uglavnom ne donose na osnovu ekonomskih kriterija: "Kretanja izbjeglica uglavnom imaju veze s tim u kojoj zemlji imaju više šansi za dobijanje azila i sa kojom zemljom su na neki način povezani."

Tako većina odlazi u zemlje gdje ima rodbinu i čiji jezik govori. Mešović ne dijeli strah da bi azilanti mogli biti konkurencija Nijemcima koji traže posao jer, kako kaže, mnogi azilanti nemaju neophodne kvalifikacije. Njihove diplome se u Njemačkoj često ne priznaju. "Tržište će to samo regulisati", kaže Mešović. Isto kao i mnogi drugi kritičari i ovaj stručnjak za pitanja azila se zalaže za ukidanje zabrane rada za tražioce azila. Za njega nove smjernice EU imaju samo simbolično značenje.

Ostaju prepreke prilikom traženja posla

One će u Njemačkoj malo toga promijeniti. Jer njemački zavodi za rad će zadržati pravo da do četvrte godine boravka tražioca azila odlučuju da li će mu izdati radnu dozvolu. Tako će ti zavodi radne dozvole izdavati samo ukoliko se za jedno radno mjesto ne nađe njemački ili radnik iz EU: "Tako će mali broj azilanata imati šansu na nađe posao" , smatra Mešović. Na stani treba da ostane i takozvana obavetza broavka. "Tražioci auila nisu slobodni da traže posao tamo gdje posla ima. Oni moraju ostati u svom mjestu stanovanja, kaže Mešović. To konkretno znači da neko ko naprimjer živi u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern, ne može se sponatano preseliti u Hamburg i tamo početi raditi. Pored zakonskih, postoje i formalne prepreke prilikom rtaženja posla, kao što su nedovoljno poznavanje jezika ili nedovoljne kvalifikacije.

Ni njemačko Ministarstvio unutrašnjih poslova ne polazi od toga da će se nove smjernice EU konkretno odraziti na situaciju u Njemačkoj. Posebno se ne traba računati sa porastom zahtjeva za azil, rekao je jedan glasnogovornik ministarstva. Razlog je dugotrajni postupak dobijanja azila koji mnoge zastrašuje. U prosjeku ti postupci traju šest mjeseci. Formalno usvajanje dogovorenih smjernica na nivou EU očekuje se na jesen. Može trajati međutim godinama dok dođe do njihove primjene u zemljama EU.

Autori: Christina Ruta/Belma Fazlagić-Šestić

Odg. ur.