Austrijsko plavo oko

Nakon napetog izbornog krimića Austrijanci su za dlaku izbjegli međunarodnu blamažu. Novi predsjednik zemlje neće biti desničarski populista Norbert Hofer, već ljevičarski liberal i profesor Aleksander Van der Bellen. U ostatku Europe su brojni ljudi i vodeći političari građanskih i socijaldemokratskih stranaka bili zabrinuti zbog toga da bi Austrija kao prva članica EU mogla sebi dozvoliti da na čelu države bude jedan desničar. Van der Bellen je ipak pobijedio, ali tek sa minimalnom prednošću.

Za Austriju su ovi predsjednički izbori -kako god okrenete- bili politički zemljotres. Birači su kaznili stranke koje su bile članice vladajuće koalicije, socijaldemokrate i konzervativce. Centar je nestao. Tako su preostali kandidati na rubovima spektra, a izbor između njih je bio prije mučenje. Brojni birači su glasali za Van der Bellena ne zato jer su ovog člana Zelenih doživjeli kao izvanrednog političara, već jer su željeli spriječiti dolazak na vlast jednog desničarskog populiste. Izbor je također pokazao koliko su u međuvremenu u Austriji u nacionalkonzervativnom spektru jaki skeptičari prema EU, koliko su jaki kritičari islama i protivnici migracija.

Desničari jačaju u Austriji

Vjetar u leđa, koji je dobio na predsjedničkim izborima, FPÖ će iskoristiti kako bi nastavio svoj put ka vlasti. Pobijeđeni Norbert Hofer je već najavio da, ako on ne može postati predsjednik, onda jedan član FPÖ-a mora postati kancelar. 2018. godine će biti održani naredni parlamentarni izbori u Austriji. Desnonacionalni FPÖ, koji je trenutno treća najjača snaga u parlamentu, će pojačati pritisak na Veliku koaliciju koju čine SPÖ und ÖVP. U ispitivanjima javnog mnijenja FPÖ prednjači. Ova stranka je u Austriji postala društveno prihvatljiva i prihvatljiva kao koalicioni partner.

Novi savezni kancelar, socijaldemokrata Christian Kern, koji je samo nekoliko dana uoči predsjedničkih izbora instaliran na ovu funkciju kao džoker, će osjetiti žestok kontra vjetar. Politički eksperti u Austriji već govore o prijevremenim izborima. Norbert Hofer, koji se prethodnih sedmica doduše predstavio umjerenim, ali ipak njeguje ranije kontakte sa desnoekstremističkim snagama, obećao je sistematsku promjenu. On je rekao da bi se na mjestu predsjednika pobrinuo za više direktne demokratije i da će srušiti etabliranu Veliku koaliciju koju čine socijaldemokrate i konzervativci. Toliko daleko stvari sada neće otići. Alexander Van der Bellen nije skroz toliko radikalan, ali je ipak obećao promjene u okvirima mogućnosti, koje mu pruža funkcija predsjednika.

Upozorenje za Europu

Institucije EU u Briselu za sada ipak mogu odahnuti. Napadi na integritet EU neće dolaziti iz razmetljivog Hofburga, sjedišta predsjednika. Van der Bellen čak želi više, umjesto manje Europe. On se zalaže za solidarnu politiku prema izbjeglicama i protiv je zatvaranja granica. On sam je također dijete migranata. Tijesna pobjeda na izborima u Austriji je predah, ali ne i promjena trenda.

Trend u EU ide sasvim jasno u pravcu desničarskog i ljevičarskog populizma kao i re-nacionalizacije. U Slovačkoj i Grčkoj su na vlasti ljevičarski populisti koji su skeptični prema EU. U Italiji ljevičarskopopulistički pokret "Pet zvjezdica" treća najjača snaga u parlamentu. U Francuskoj socijalisti i građanske stranke bivaju potisnuti od strane sve jače desnopopulističke Front National. U narednoj godini Marine Le Pen će kao predstavnica Front National ići u utrku za predsjednicu. U Njemačkoj jača nacionalistička "Alternativa za Njemačku", koja na migraciju i na islam gleda izrazito kritički. Lista bi se dala još nadopunjavati.

Protiv tog trenda do sada vladajuće stranke, koje se zalažu za EU, nisu našle sredstvo. Drama u Austriji bila je posljednje upozorenje.

Da su desničarski populisti pobijedili u Austriji to bi sigurno bila voda na mlin kampanje za "Brexit" u Velikoj Britaniji. Tamo će se za mjesec dana glasati o ostanku Ujedinjenog kraljevstva u EU. Britanski populisti su već postigli ono o čemu ljevičarski i desničarski populisti mogu samo sanjati: realna opipljiva mogućnost da se istupi iz - do bauka podignute - EU. I u Velikoj Britaniji moglo bi biti na sličan način tijesno kao i u Austriji. Europa se mijenja, raspada se iznutra. Ko može zaustaviti ovaj fatalni razvoj situacije?