Arogancija vlasti

Strah se širi Amerikom. Bar u velikim dijelovima obrazovne elite i političkog establišmenta. Na kraju ovog superizbornog dana će ponovo moći da se kaže: „Pobjednik je... Donald Tramp“. On će ponovo trijumfovati i biti glavna tema televizijskih emisija, komentara na Tviteru i naslovnih strana.

Na to niko nije bio pripremljen. Bar ne među Demokratama. Pa ni među Republikancima, koji očigledno nemaju ni koncept, ni protivkandidata koji bi mogao da zaustavi tog čovjeka. Kako je to moglo da se desi? – Glavno je pitanje ovih dana. Ali, ono je pogrešno, jer je vezano isključivo za Trampa.

Sam Donald Tramp to ne bi rado da čuje, ali – on je samo proizvod svog vremena. On je bio moguć samo zato što dvije velike stranke nisu našle odgovore na pitanja koja muče građane. One nisu reagovale na brige ljudi. One nemaju ekonomske koncepte za siromašne koji više nisu spremni da trpe ogroman jaz između Prvog, Drugog i Trećeg svijeta. Oni žele učešće, pa makar i silom.

Nije kriv Tramp

I Bušovi i Klintonovi su zaslužni za to što se desio Donald Tramp. Ne samo Amerika, već je i čitav svijet zastenjao na pomisao da će na kraju za ulazak u Bijelu kuću ponovo da se bore ličnosti koje se prezivaju Klinton i Buš. Američki birači su instinktivno osjetili da su prevareni. Koliko može biti demokratska jedna zemlja sa 322 miliona stanovnika, kada već decenijama ima izbor samo između članova dvije porodice? Taj osjećaj je zapravo i omogućio pojavu Bernija Sandersa kod Demokrata i Donalda Trampa kod Republikanaca.

Amerika se trenutno nalazi usred bizarnog spekatkla koji prati stalno hiperventiliranje na društvenim mrežama. Ovi izbori će pokazati da li političari koji čvrsto stoje na tlu demokratskog poretka uopšte mogu da dobiju borbu protiv populizma ili užasavajućeg nacionalizma. Bar ovdje u Americi, mnoge na vlasti je zaslijepila sopstvena arogancija zbog koje ne vide kakvo je realno stanje u zemlji i kolika je spremnost mnogih ljudi da isključe zdrav razum i izgube se u američkom snu koji je zauvijek odsanjan. Sve izgleda kao da će Hilari Klinton biti pobjednica Super-utorka i da je samo pitanje vremena kada će Berni Sanders da se povuče iz trke.

Šansa za Kejsika

Kod Republikanaca je zanimljivo pratiti da li Ted Kruz, senator iz Teksasa, može da pobijedi bar u svojoj saveznoj državi. Ako ne bude mogao, naći će se u neprilici. Senator Marko Rubio će kao treći proći kroz cilj i vjerovatno ostati u trci dok ne dođe na red Florida, a ako tamo izgubi, i on će se definitivno oprostiti od takmičenja.

A Džon Kejsik, jedini zaista umjereni Republikanac među preostalim kandidatima? On bi trebalo da se povuče i iskoristi poslednje trenutke pažnje javnosti da bi podržao – Hilari Klinton. Naposljetku, time bi i Republikancima učinio veliku uslugu. Jer, teško je zamisliti da stranka jednog Abrahama Linkolna, koji je ukinuo ropstvo, ima predsjedničkog kandidata koji ne nalazi za shodno da se distancira kod rasističkog Kju-kluks-klana.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,19083957,00.html