Aralsko jezero - primjer ljudske gluposti

Ova slika je u međuvremenu postala simbolom uništavanja okoliša: zahrđali brodovi u pijesku pored bivšeg lučkog grada Munjaka. Vode već nema desetljećima. U Uzbekistanu na zapadu područja koje je nekad pokrivalo jedno od najvećih jezera na svijetu, još samo ploče s informacijama ukazuju na to da je ovo područje nekad bilo pod vodom.

Nestanak jezera zbog pamuka

Proces nestajanja Aralskog jezera traje već više od 60 godina. Sve je počelo kada su tadašnje sovjetske vlasti odlučile da za potrebe plantaža pamuka vodu iz rijeka Sir-Darje i Amu-Darje preusmjere na pamučna polja. Bez pritoka, voda u jezeru je počela padati. Sjeverni dio Aralskog jezera, u Kazahstanu je još pod vodom. Tamošnje vlasti čak govore o oživljavanju i vraćanju riba u ove vode. No u zapadnom dijelu vode više nema. 90 posto nekadašnje vodene površine je u međuvremenu nestalo.

Ujedinjeni narodi ovo područje nazivaju simbolom uništenja planete od ljudske ruke. Prema navodima Međunarodnog fonda za spas Aralskog jezera za pet do sedam godina uništenje jezera će dosegnuti točku s koje više neće biti povratka.

Nova pustinja

Pored dvije velike pustinje u regiji, Karakuma i Kisilkuma sada je na mjestu Aralskog jezera nastala još jedna – Aralkum. Kako objašnjava direktor fonda za spas jezera Vadim Sokolov, ova posljednja pustinja je opasna jer s njezine površine u atmosferu odlaze ogromne količine fine soli koja se nekad nalazila u slanom Aralskom jezeru. „Ova sol izaziva velike zdravstvene probleme i napada bubrege, dišne putove i jetru. Uz to uništava i floru i faunu", kaže Sokolov u svom uredu u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana.

Ribe odavno nema u Aralskom jezeru. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća godišnji ulov je iznosio 40.000 tona. Padom vodostaja povećao se i salinitet vode što je uništilo sve riblje vrste. „Nakon umiranja ribolova tisuće ljudi je izgubilo posao. Nakon toga je uslijedilo i odumiranje poljoprivrede koja je zbog nedostatka vode isto tako nestala", govori Sokolov. Nekada je Aralsko jezero sa 69.000 kvadratnih kilometara i preko 1.080 kubičnih kilometara vode imalo i ulogu regulatora klime.

Veliki planovi, malo novca

Uzbečki predsjednik Šavkat Mirsijojev je kao jedan od glavnih političkih ciljeva naveo oživljavanje aralske regije. Planirani su mnogi ekološki projekti, bunari za pitku vodu i pogoni za desalinizaciju. Umjesto plantaža pamuka, koje su i najvećim dijelom odgovorne za nestanak jezera, sada se planira oživljavanje turizma na preostalim vodenim površinama i to po uzoru na turističke centre na Mrtvom moru.

No Sokolov se žali kako je „dobrih ideja previše a novca premalo". Njegov fond raspolaže s oko dva milijuna dolara godišnja dok bi samo za izgradnju potrebne infrastrukture bilo potrebno oko 400 milijuna.

„Mi smo izgubili desetljeća dragocjenog vremena ne čineći ništa", rezignirano kaže Sokolov. Aralsko jezero je dokaz kako je dovoljna jedna generacija da se uništi jedno od najvećih i najljepših vodenih površina na planeti.

nk (dpa)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu