Aplikacije za upoznavanje: prokletstvo ili blagoslov?

I u prošlosti su ljudi pokušavali na razne načine tražiti partnera– od seoskog provodadžisanja preko omladinskih klubova, dogovorenih sastanaka, novinskih oglasa. Ali internet i upotreba pametnih telefona revolucionisali su posredovanje u traženju partnerke ili partnera za seksualne ili romantične kontakte.

Berlinska psihološkinja i stručnjakinja za partnersko poosredovanje Pia Kabič kaže da je u nizu zemalja takozvani „onlajn-dejting“ postao sastavni dio svakodnevice, naročito za mlađe generacije. „Anketa provedena 2023. pokazala je da je 79 odsto osoba u starosnoj dobi između 16 i 29 godina već zakazivalo sastanke putem interneta, dok u starosnoj grupi između 30 i 49 isti odgovor dalo 66 odsto ispitanika. Osim toga, najveći broj parova se danas zaista upozna na internetu".

Tako su se upoznali i tridesetjednogodišnja Brazilka Đovana Idalgo Zanforlin i njena djevojka Julijana. Brazilka kaže da je zakazivanje sastanka posredstvom aplikacija ili platformi često površno, ali i praktično. „Ne moraš negdje da ideš da bi upoznala nekoga. I odmah znaš koju seksualnu orijentaciju ima ta osoba."

Algoritam odlučuje

Platforme za posredovanje partnera kao što su „Tinder", „Bumble" ili „Grindr" funkcionišu jednostavno. Korisnik napravi svoj profil s fotografijom i podacima o sebi, ali i o tome kakvu osobu traži. Algoritamspaja korisnike na osnovu mjesta stanovanja, sklonosti i interesa.

Vodeća kompanija na tržištu je „Tinder". Osnovana je 2012. Aplikacija dostavlja prijedloge sa profilima koji bi možda zanimali korisnike. Oni ih sortiraju lijevo ako im se ne dopadaju ili desno ako smatraju da su zanimljivi. Oni korisnici koji su se međusobno svrstali na desnu stranu, dobijaju priliku da počnu „meč“ – omogućava im se kontakt putem četa. 

Međutim prilika za „meč“ u stvarnosti ne znači da će se zaista i uspostaviti kontakt, ili da se neće prekinuti poslije razmjene nekoliko beznačajnih poruka. Kada je prije nekoliko godina objavljeno da „Tinder" primenjuje takozvani „Elo-Score" da bi izmjerio stepen atraktivnosti korisnica i korisnika, to je izazvalo negodovanje. U međuvremenu je Tinder odustao od primjene "Elo-Scorea". 

„Čovjek se prodaje kao u prodavnici“

Alfonso Rozales Garsija je prije dvije godine došao iz Španije u Berlin. On koristi aplikaciju „Hinge", ali i kritikuje površnost takvih aplikacija: „Čudno je, ponekad sam sebi dođem kao da moram da se prodam u nekoj radnji."

Taj 29-godišnji psihoterapeut ukazuje na paradoksalnost aplikacija za posredovanje partnera – ako dobro funkcionišu one brzo gube svoje korisnike. „Ponuđivači hoće da naprave posao od upoznavanja ljudi. Da nije tako, ne bi za novac korisnicima nudili više vidljivosti."

I drugi korisnici su frustrirani nekim aspektima elektronske „berze partnera“. Pia Kabič to može da potvrdi. Ona je napisala bestseler „It's a date!" Smatra da grešku ne treba tražiti samo u aplikaciji. „Korisnici sami odlučuju o tome kako će koristiti aplikaciju i kakva poznanstva će proisteći iz toga. Često su baš tu uzroci frustracije. Korisnici munjevito prelistavaju profile i onda se žale na površnost. Oni bez obrazloženja potpuno prekidaju komunikaciju (engleski pojam je Ghosting, prim. red), a onda smatraju da su aplikacije neobavezne", kaže ona.

Ovakvo sklapanje poznanstava ima i druge tamne strane. Kao i na ostalim društvenim mrežama postoji potencijal za stvaranje zavisnosti. Neki korisnici ne mogu satima da se odvoje od aplikacije zbog naizgled beskonačnih mogućnosti. Svaki „meč“ je nova doza dopamina za mozak. 

Psihički problemi se mogu povećati

Ako je izbor dostupnih profila prevelik to može da preoptereti i iscrpi korisnika. U anglosaksonskoj psihologiji se to označava kao „Choice-Overload-Effekt". Kao što u velegradu zbog mnoštva senzacija i lica opada mogućnost da nekoga primijetite, tako i kod velikog broja ponuđenih profila opadaju strpljenje i pažnja koja se poklanja svakom slijedećem kontaktu.

Postoje i istraživanja koja pokazuju da ovakve aplikacije izazivaju stres i nezadovoljstvo, a u nekim slučajevima i zaoštravaju psihičke probleme. Elajas Abujaoud, profesor psihijatrije na Univerzitetu Stanford, ispitao je 1.300 korisnika aplikacije „Tinder". Na medicinskom blogu Univerziteta on je u julu objavio: „Za ljude koji su suočeni s psihičkim problemima izgleda da 'onlajn-dejting' nije efektivan mehanizam za savladavanje". Prof. Abujaoud se već 15 godina bavi problematičnom upotrebom interneta i vidi sličnosti sa ostalim društvenim mrežama koje mogu da prouzrokuju oboljenja kao što su depresija, anksioznost i smanjeni osjećaj samopouzdanja.

Da bi izbjegle negativne efekte, neke platforme već razmišljaju o određenim mjerama. „OKCupid" zahtijeva od korisnika popunjavanje izrazito detaljnog upitnika, kako bi aplikacija mogla da bolje prilagodi rad korisniku. „Once" na primjer nudi samo jedan kontakt dnevno, umjesto mnoštva ponuda koje zadržavaju korisnika satima uz aplikaciju.

Klasa, a ne masa

Korisnice i korisnici takođe mogu nešto da urade protiv frustracije i nezdravog korišćenja aplikacije. Kabič savjetuje da se sebi razjasni šta se tačno traži. Korisnici moraju da izdvoje dovoljno vremena da prouče profile koji su im ponuđeni. Ako se korisniku desi da neko sa njim prekine kontakt bez riječi ili da dobije malo lajkova, onda mora da sebi kaže da to što je „odbijeno“ nije on kao ličnost, već vrlo mali dio koji je ponuđen na uvid na aplikaciji.

Kabič poznaje i zavisnički potencijal ovih aplikacija: „Čak sam jednom promašila stanicu, jer sam se zaigrala 'Tinderom'." Ona savjetuje da se redovno prave pauze u korišćenju aplikacije, naročito ako osjetimo da nas mnoštvo ponuda opterećuje. Svjestan odnos prema takvim aplikacijama može da bude odlučujući u tome da li ćemo zaista upoznati nekoga ko nam odgovara ili ćemo samo gubiti svoje vrijeme.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu