Aleviti se okreću protiv Asada

Moglo bi postati gusto za sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Predstavnici velikih alavitskih rodovskih zajednica distanciraju se od vlade i nude sunitskoj većini sveopće pomirenje. Zanimljivo je pritom da je i sam Asad alevit, a ova manjina je i njega i njegovog oca desetljećima bezuvjetno podržavala i od toga enormno profitirala.

Gospođo Kaddor, koju ulogu za režim i Siriju igraju oni koji sada otvoreno istupaju protiv predsjednika?

Kaddor: Pa, još uvijek ne znamo točno o kome je ovdje riječ jer se imena drže u tajnosti. Ali pokaže li se točnim da su to napravile poznate sirijske alevitske zajednice onda to definitivno igra ulogu, već samo i zbog toga jer one pripadaju klanu ili u najmanju ruku istoj religiji kao aktualni predsjednik. Vjerojatno ne igraju potpuno nevažnu ulogu i potječu iz sirijskog priobalja. Utoliko je taj postupak interesantniji, važniji i pažnje vrijedniji .

Alevitske rodovske zajednice nisu nešto što je nama ovdje opće poznato. Kako biste opisali taj utjecaj?

Vjerojatno je veliki, barem kada je riječ o vojsci. Dakle, dugo vremena, oduvijek, u svakom slučaju od kada ja znam za sebe, aleviti mene i druge Sirijce asociraju na vojsku jer veliki broj generalskih položaja zauzimaju ljudi iz alevitskih rodovskih zajednica. To znači da oni već imaju određeni utjecaj upravo ako se zna da u Siriji vlada vojna diktatura.

Vi kažete da su vojska, alevitska vojska i paravojne formacije odgovorni za ratne zločine i teror protiv onih druge vjere u ratu u Siriji. Podsjećate da su aleviti desetljećima podržavali oca i sina Asada u svemu i u svom zlu. Koliko će onda ozbiljno - ako se ispostavi da je sve onako kako je opisano - sunitska većina moći prihvatiti ovakvu ponudu za pomirenje?

Da, to ostaje skoro još uvijek otvoreno. Ostaje nam samo da se nadamo da će to ozbiljno prihvatiti jer u ovom trenutku i već odavno ne postoji stvarna alternativa. Dakle zajednički je cilj da Asad ipak ode, vjerujem, tako se čini, da to smatraju i tvorci ove ponude, dakle da s Asadom više ne ide. I vjerujem da bi to mogao biti ključ da se krene naprijed. Bit će teško, pogotovo jer sunitska većina ima velike sumnje. Ona je dugo vremena od strane režima, ne želim reći bila ugnjetavana, ali smirivana, a aleviti su, primjerice, i neke druge manjine u zemlji dugo vremena dobijali povlastice. I da li će se oni sada upustiti u to pod uvjetom da u najmanju ruku Asad mora otići, to je vrlo zanimljivo pprmatrati. Ja bih željela da se to dogodi zbog zemlje i zbog ljudi, jer ovaj rat je doista prevršio svaku mjeru.

Za alevitske rodovske zajednice bi to bio veliki korak. Jer Asad je bio njihov veliki zaštitnik, hranitelj, sve je ovisilo o njemu. Imate li objašnjenje zašto je upravo sada došlo do ove ponude?

Kaddor: Vjerujem da je pogrešno vjerovati da bi svi aleviti u Siriji ovu vrstu ljubavi održali do Asadove smrti. Bilo je vidljivo već sasvim rano, na početku ovog sirijskog građanskog rata, da veliki dio alevita ne stoji uz Asada. Primjerice književnica Samar Yazbek je vrlo rano objavila knjigu i vrlo jako se založila protiv Asada iako je i ona alevitskog porijekla. Dakle nije potpuno čudno da postoji veliki dio alevitske zajednice koji na Asada i osobe oko njega gleda vrlo vrlo kritično.

Sirijski predsjednik je još uvijek na dužnosti. On još nikada nije trpio drugačije mišljenje ili otpor. Koliko je opasan ovaj otvoreni poziv, iako su potpisnici ostali anonimni, za one koji su se priključili?

Vjerujem vrlo. I to pokazuje upravo činjenica da si oni takva pisma smiju dozvoliti samo ako ostanu anonimni. To uopće nije tako bezazleno i ja se nadam da će to suniti znati cijeniti i da će konačno doći do zbližavanja. Jer ja vjerujem, to je barem moja osobna procjena, da mirna Sirija sa Asadom nije moguća. I vjerujem da je to upravo shvatio veliki dio zemlje, da su shvatili da se sa "masovnim ubojicom" ne može ozbiljno pregovarati o tome kako će izgledati budućnost Sirije.

Ako pođemo od pretpostavke da su ovi dokumenti vjerodostojni, znače li oni početak kraja Bašara al Asada? To se već često proglašavalo.

Ja bih ovdje bila vrlo oprezna, ali to bi bio prvi znak nade, znak nade koji se može shvatiti ozbiljno. Jer ja vjerujem da ključ može biti samo u tome da taj pokret proizađe iz sirijskog društva. Izvana će to biti vrlo, vrlo teško. Vidi se koliko se malo napredovalo.

Razgovor je vodila Doris Simon/DFL.