1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Alep i Palmira štete Rusiji

Jurij Rešeto
14. decembar 2016

Gubitak Palmire i osvajanje Alepa su dvije strane krvavog rata u Siriji u kojem Rusija igra svoju sopstvenu igru. A ta igra je veoma riskantna, smatra dopisnik DW iz Moskve Jurij Rešeto.

https://p.dw.com/p/2UEoF
Syrien Mariinsky Orchester Konzert Wüstenstadt Palmyra
Foto: picture-alliance/dpa/M. Voskresenskiy

Palmira je pala. Zašto, i ko je kriv? Rusi! – tako bar tvrdi francuski ministar spoljnih poslova Žan-Mark Ero. On kaže da se Moskva samo pravi da se bori protiv terorista. U stvarnosti, kaže, Rusi samo spasavaju kožu predsjednika Asada.

Besmislica! – Kažu Rusi. Po njima su krivi Amerikanci! Oni su prekinuli svoju borbu oko islamističkog uporišta Rake i tako borcima IS oslobodili put u irački Mosul, tvrdi Igor Konašenkov, portparol ruskog Ministarstva odbrane.

Oko četiri hiljade boraca IS, više nego ikad, stiglo je do Palmire. Asadova armija pomaže građanima da se smjeste na sigurno, piše u svakodnevnim saopštenjima ruske vojske.

Ko je u pravu? Nikada nećemo saznati. U ratu su istine još rjeđe nego u miru. Činjenica je: pad Palmire šteti imidžu Rusa kao spasilaca svijeta. Spasilaca od terora. Pad Palmire čini smješnim nastupe Rusa, kao što je bio onaj slavnog dirigenta Valerija Gergijeva i njegovog orkestra na antičkim ruinama poslije „oslobađanja" od IS u maju ove godine. A državni Orden zasluga za razumijevanje među narodima, koji mu je poslije toga dodijeljen, pretvorio se u farsu.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov želi da umanji štetu: napad na Palmiru je pokušaj islamista da odvrate snage sirijske armije od Alepa. Upravo sada, kada pada i Alep. Ali u druge ruke – diktatora Asada.

Jurij Rešeto
Jurij Rešeto

Ili se sada za njega više ne kaže da je diktator? On je opet jak. Moćan kao što dugo nije bio. Zahvaljujući Rusima i njihovim bombama. Sirija bez Asada – koliko dugo će to Zapad još tražiti? To stručnjaci sve češće pitaju, pa i na Zapadu.

Da – Rusi pokazuju snagu. U Palmiri i drugdje u Siriji. Ne obazirući se na gubitke. Ne obazirući se na stradanje civila. Ne obazirući se na ljudske patnje. U Alepu – najbrutalnije. Tamošnja pobjeda vladinih Sirijaca je pobjeda prije svega ruske vojske. Rusija se kao vojna sila vratila svom snagom. Na Srednji i Bliski istok.

Ali taj uspjeh je riskantan. I za same Ruse. Koliko je riskantan, pokazuje Palmira. Prije dva dana su čak 64 vazdušna napada ruske avijacije za vrijeme samo jedne noći tek na kratko promijenili situaciju u korist Asadovih jedinica. Palmira nije izdržala. Palmira je pala. Kao svjetska kulturna baština, kao grad i kao simbol. Simbol besmisla ruskog bombardovanja. Simbol bespomoćnosti jedne strane vojne sile u ovom veoma komplikovanom ratu.

Pad Palmire u ruke terorista pokazuje da pojedinačne pobjede u Siriji ne moraju biti dugog veka. Rat protiv terora je duga borba koja ne može ostati ograničena na ruske ili sirijske vazdušne napade. Ni u Palmiri, ni u Alepu, ni drugde. Da i ne govorimo o hiljadama žrtava tog nasilja. I o optužbama svetske javnosti na račun Rusije da vrši ratne zločine u jednoj stranoj zemlji.