80. rođendan Martina Skorsezea

Rediteljska legenda ne pada s neba. Tako je i Martin Skorseze takođe morao da zaradi svoje mjesto na vrhu. Sa sjajnim filmovima punim ikonografskih slika koje su se urezale u pamćenje bioskopskoj publici. Amerikanac Martin Skorseze je dugo i zasluženo držao svoje mjesto. Ovog 17. novembra slavi 80. rođendan - i nastavlja neumorno da radi. DW navodi pet razloga zašto je Skorseze jedan od velikana u istoriji filma.

1. Martin Skorseze ima šta da ispriča

Za razliku od nekolicine virtuoza nove američke kinematografije, koji umiju da na ekran donesu uzbudljive i zabavne, ponekad zanimljive i često spektakularne filmove, Skorseze pokazuje da mu je iskreno stalo do svojih priča. To ima mnogo veze sa njegovim porijeklom, njegovim dubokim korijenima u njujorškom miljeu pod italijanskim i religioznim uticajem. Ali, i zbog čitave palete različitih interesovanja.

Pored stalnog budnog pogleda na savremeno američko društvo sa njegovim društvenim lomovima, posebno kriminalom i nasiljem, reditelj ima nekoliko „hobija" kojima se posvećuje. Rođeni Njujorčanin (1942), oduvijek je bio zainteresovan za filmsku i muzičku istoriju. I Skorseze se dosljedno bavi svojim temama u filmovima: kriminalnom Amerikom u svojim mafijaškim epovima, potragom za smislom života u svojim religioznim filmovima, kao i interesovanjem za muziku i film u svojim dokumentarcima. Osjeća se duboka potreba reditelja da svoje priče podijeli sa gledaocem.

2. Martin Skorseze razumije svoja djela

Pričati zanimljive priče u bioskopu je jedna stvar. Ali, naravno, mnogo toga zavisi od načina na koji se sve implementira na filmu. Skorseze je pravi maestro, profesionalac, moglo bi se čak reći: darovit zanatlija. Korišćenje kinematografskih resursa ovog reditelja gotovo je uvijek zadivljujuće i ubjedljivo. Njegovi brutalni mafijaški filmovi oduzimaju dah zbog nasilnih prizora, njegovi muzički filmovi tjeraju publiku da uživa, njegovi komičniji izmame osmijehe, a njegovi religiozno orijentisani filmovi tjeraju na razmišljanje.

I što je jako važno, Skorseze umjetnicima koji su uključeni u rad na njegovim filmovima daje veliku slobodu. On zna kako treba sa holivudskim zvijezdama, legendarni su neki nastupi Roberta de Nira ili kasniji Leonarda di Kaprija. Održao je plodno umjetničko partnerstvo tokom mnogo godina sa snimateljima kao što je i Nijemac Mihael Balhaus. Isto tako i sa filmskim kompozitorima i montažerima. Pošto Skorseze prihvata da ne može sve odmah i sada i odjednom, mnogi njegovi filmovi su zreli i savršeni.

3. Martin Skorseze ima različita interesovanja

Martin Skorseze se ne može strpati u jednu fioku. Nakon što je na početku svoje karijere skrenuo pažnju na sebe kao hroničara nasilnog američkog društva filmovima poput „Ulice zla" i „Taksista" , iznenadio je publiku muzičkim filmom „Njujork, Njujork". Zatim je predstavio i djela orijentisana na komediju kao što su „Kralj komedije” i „U sitne sate”. Godine 1988. zaprepastio je biblijskom dramom „Posljednje Hristovo iskušenje", a 2016. filmom „Tišina". Na kraju, Skorseze je čak želio da postane sveštenik.

Pored svojih, za sada 27 igranih filmova, Skorseze je više puta snimao dokumentarne filmove, posebno one posvećene njegovoj strasti za muzikom. Već 1978. Snimio je dokumentarac o oproštajnom koncertu kanadske grupe "The Band", nakon čega su uslijedili filmovi o Bobu Dilanu, Rolingstonsima i Džordžu Harisonu. Italijan-Amerikanac vlada i umjetnošću dokumentarnog filma.

4. Martin Skorseze poznaje istoriju filma

Nije greška ako je filmski reditelj upoznat sa istorijom svog medija. Neki filmski stvaraoci, koji znaju mnogo o tradiciji i filmskoj umjetnosti, o istoriji bioskopa i velikim rediteljima, često se izgube u njihovim djelima - kroz previše aluzija i ukazivanja na prošlost. Skorseze nije takav. On je svjestan svog porijekla, poznaje kako američku tako i evropsku i azijsku kinematografiju - ali svoje poznavanje filma ne demonstrira u svojim igranim filmovima. Skorseze njeguje svoj sopstveni stil.

Svoje ogromno znanje o istoriji filma pokazuje na drugi način. Njegova dva sveobuhvatna dokumentarna filma o američkoj kinematografiji („Putovanje kroz američki film“, 1995) i italijanskoj kinematografiji („Moje italijansko putovanje“, 1999) su izvanredni primjeri kako čovjek može pristupiti svojoj ljubavi prema filmu: sa detaljnim znanjem i emocijama, sa posvećenošću i inteligentnom analizom.

5. Martin Skorseze je vrijedan

U godinama kada drugi reditelji odlaze u penziju, Skorseze nastavlja da neumorno radi. Rano se pokazala ova njegova ogromna marljivost. Skorseze opsesivno radi na svakom svom pojedinačnom projektu. 27 igranih filmova, od kojih su neki veoma složeni, nije baš loš rezultat. Tu je i devet dokumentarnih filmova, kao i televizijske produkcije, kratki filmovi i razvoj TV serija.

Ovome treba dodati i njegovu neumornu posvećenost izblijedjelom blagu istorije filma. Pošto je rano prepoznao da analognom filmskom materijalu prijeti propadanje, osnovao je razne institucije za spasavanje starih bioskopskih filmova od uništenja. Posebno je bio posvećen filmu u boji. 1980. godine, zajedno sa drugim rediteljima, osnovao je „Filmsku fondaciju”, a 2007. „Fondaciju svjetskog filma”, dvije institucije posvećene restauraciji i ponovnom otkrivanju filmskih klasika.

I: sljedeći film Martina Skorsezea je takođe u planu. Sa starim partnerom Robertom de Nirom i Leonardom Dikapriom u glavnim ulogama, reditelj planira adaptaciju vesterna. Premijera filma "Ubice cvjetnog mjeseca" (Killers of the flowers moon) zakazana je za 2023. godinu u Kanu.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.