60 godina od "sna" Martina Luthera Kinga

"Sanjam da će četvoro moje djece jednoga dana živjeti u zemlji koja ih neće vrednovati po boji kože već po njihovom karakteru. Danas sanjam..."

Ove riječi, koje je Martin Luther King izgovorio sa stepenica Linkolnovog memorijala u Washingtonu 28. avgusta 1963., odjekuju i 55 godina nakon njegove smrti (4. aprila 1968.). Ovaj govor je dio školskih programa i nastave, tema je koja se obrađuje na univerzitetima i u dokumentarnim filmovima. Martina Luthera Kinga citirao je i bivši američki predsjednik Barack Obama – a opjevan je i u brojnim pjesmama tokom proteklih decenija. "Sanjam" bio je govor sa trajno održivom, eksplozivnom snagom.

Nisu samo riječi i sadržaj govora uticale na ljude, kaže aktivista za građanska prava John Lewis, koji se istog dana također obratio publici u Washingtonu. U intervjuu za televizijsku mrežu PBS današnji kongresmen ističe da je ljude impresionirala posebna harizma kojom je zračio Martin Luther King.

„Dr King je imao moć i sposobnost da te stepenice ispred Linkolnovog memorijala pretvori u monumentalno mjesto, koje će se pamtiti zauvijek. Svojim riječima je prosvijetlio, inspirisao i informisao ne samo ljude koji su slušali taj govor, već i narod cijele Amerike – kako tadašnje tako i naredne generacije."

Retorička strategija

Čovjek, koji je utjelovio pokret za građanska prava u Sjedinjenim Američkim Državama, bio je briljantan govornik i vješto je koristio svoje riječi kako bi stvorio željeni uticaj na publiku. Kao profesionalni propovjednik, u svoje je govore utkao aluzije na svoju hrišćansku vjeru - ili citate iz Biblije koji su bili posebno relevantni za njegovu publiku. "Sanjam da će se jednog dana doline uzvisiti a  sva brda i planine spustiti. Da će se neravna mjesta izravnati, a krivudava ispraviti...

Spajajući biblijske citate s riječima iz patriotskih američkih himni kao što je"Amerika" u kojoj se kaže: "Pjevam o tebi, slatka zemljo slobode..." King je stvorio svoj vlastiti jezički izražaj i jezički stil. Na engleskom se ova retorička tehnika naziva "voice merging" - "glasovno spajanje". Budući da se bazira na dubljem duševnom i emocionalnom nivou značenja, efekat umnogome prevazilazi konkretno značenje riječi.

Iako je govor Martina Luthera Kinga "Sanjam" možda najpoznatiji, on je koristio retoričku strategiju i prije i poslije. Nakon hapšenja u Alabami zbog građanske neposlušnosti, napisao je "Pismo iz zatvora u Birmingemu" 16. aprila 1963. godine. U pismu se kaže: „Kao što su proroci napustili svoja sela u osmom vijeku prije nove ere i prenijeli riječ Božju daleko izvan granica svog rodnog mjesta, i kao što je apostol Pavle napustio svoje selo Tars i prenio evanđelje Isusa Hrista u najudaljeniji kutak grčko-rimskog carstva, pozvan sam da na svetu riječ slobode pozivam i izvan mog rodnog grada. Slično kao što se Pavle odazvao na poziv u pomoć iz Makedonije, ja moram stalno biti spreman da odgovorim."

Čitalac ne mora da poznaje biblijske priče da bi shvatio značenje. Pisanje pisama kao oblik komunikacije također se praktikovalo stoljećima unazad - na primjer u 13 poslanica apostola Pavla u Bibliji.

"Izazov - i podsticaj za sve nas"

Neposredno nakon govora ispred  Linkolnovog memorijala, aktivista za građanska prava Martin Luther King je došao pod prismotru američke federalne policije FBI, koja je u njegovoj retorici prepoznala društveni dinamit. Danas je Kingova retorika tema seminara na univerzitetima. Bile su to prave riječi, za pravu publiku, u pravo vrijeme. Njegovi govori i poruke su takođe bezvremenski dokument.

Deval Patrick, prvi guverner crne boje kože u američkoj državi Massachusetts i drugi guverner crne boje kože u istoriji SAD-a, je rekao: "Govor je, za svoje vrijeme, bio proročanski, kao i mnogi drugi Kingovi govori. Oni su bezvremenski i poetični i kao takvi  izazov - i podsticaj za sve nas."

Od početka 2023. godine, šest metara visoka bronzana statua u Bostonu održava sjećanje na Martina Luthera Kinga - u gradu u kojem je svojevremeno doktorirao teologiju i upoznao svoju suprugu Corettu Scott King. "Memorijal zagrljaja" je najveći spomenik za građanska prava u SAD; Dizajniran je na osnovu istorijske fotografije iz 1964. godine, kada je King dobio vijest da je dobitnik Nobelove nagrade za mir i kada je pao u zagrljaj svoje supruge Corette. Na otkrivanju spomenika, okupljeni su uzvikivali: "Black joy! Black love in the oldest park of the country!" ("Crna radost! Crna ljubav u najstarijem parku u zemlji!")

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu