60 godina od „čuda iz Lengedea“

Ovi jesenski dani u Lengedeu su prepuni emocija. Malo mjesto u Donjoj Saskoj sa svojih oko 15.000 stanovnika koncem listopada se prisjeća 1963. godine. Tada se tada dogodila velika nesreća u rudniku, u kojem se nekoliko dana kasnije, početkom studenoga, dogodilo pravo malo čudo koje je ušlo u njemačku povijest. Dramatični dani, u kojima je u ovoj regiji s dugom tradicijom rudarstva u utrobi Zemlje život izgubilo 29 radnika, a njih jedanaest je ipak spašeno nakon 14-dnevne agonije, obilježavaju se ove godine po 60. put.

„Prema ovoj tragediji se još uvijek odnosim s velikim poštovanjem", kaže Maren Wegener o tom kobnom 24. oktobru 1963. Ona ima samo 37 godina, no kao gradonačelnica Lengedea vrlo dobro zna kakve emocije imaju njeni sugrađani u ovim danima. I njen je djed radio u oknu lokalnog rudnika. Ona je pripadnica generacije, koja je odrastala s pričama o tragediji u rudniku. Događaji od prije 60 godina prate ju, kaže, svaki dan. U gradskoj vijećnici svakodnevno prolazi pored eksponata kojima se u okviru trajne izložbe podsjeća na nesreću.

129 ljudi u rudniku

A što se dogodilo u rudniku? Opisi tadašnjih zbivanja i danas zvuče jako dramatično. Tog 24. oktobra 1963. gusta se magla nadvila nad Lengede. Oko 20 sati okno Klärteich 12 se urušilo, zbog čega je u jamu ušlo oko 500.000 kubiknih metara vode i blata. U tom trenutku za 129 ljudi počinje bitka za goli život. Do jedan sat iza ponoći (25.10.) 79 rudara je uspjelo napustiti okno i popeti se na površinu. Oni su spašeni. Tokom idućeg dana iz utrobe rudnika je spašeno još sedam rudara.

Dva dana nakon nesreće 39 osoba je bilo proglašeno mrtvima. Službeno je priopćeno kako samo još četiri rudara imaju šanse da živi napuste okno. „Lista mrtvih se nalazi na porti. Pogrebni obred će se održati 4. novembra", stoji u dokumentaciji tragedije.

Spasilački timovi su otkrili znakove života u svojevrsnom „mjehuru" u kojem je bilo zraka. To je fenomen koji je poznat u rudarstvu. Ali, kako se ispostavilo, tamo su bila samo tri, a ne četiri preživjela rudara. Oni su iz rudnika izvučeni osam dana nakon nesreće. 

Znakovi života iz dubine..

„Uz veliki pritisak i u drastičnoj formi" se od direktora rudnika nakon toga zahtijevalo da se potraga nastavi. I doista, 3. novembra  iz dubine se nagovještava senzacija. Iz okna se čuju „slabašni znaci odgovora". Spasitelji su pronašli jednu ceduljicu s viješću iz dubine okna i potpunog mraka. Radilo se o jedanaest rudara. Oni su preživjeli, zbijeni na vrlo uskom prostoru, potpuno mokri, već deset dana bez hrane i svjetla. Tako je počelo ono što je ostalo zapamćeno kao „čudo iz Lengedea".

Tadašnji njemački kancelar Ludwig Erhard (CDU) požurio je na mjesto nesreće. Šalje poruku zarobljenim rudarima, ohrabruje ih, moli da izdrže. Na licu mjesta je 449 reportera, po prvi put se realiziraju televizijski i radijski prijenosi uživo. I onda - spas. Između 13 i 14 sati tog 7. novembra deset rudara i jedan elektro-monter izvučeni su na površinu uz pomoć metalne kapsule duge 2,50 metara i promjera od oko 40 centimetara. I tako je okončana spasilačka misija, medijski događaj o kojem se izvještavalo u cijelom svijetu.

Početak „drugog života"

„Svijet je za mene bio predivan, tada je počeo moj drugi život", kazao je nedavno Adolf Herbst za list Süddeutsche Zeitung. Herbst je bio jedan od tih spašenih ljudi, on je bio tada elektro-monter. Danas ima 80 godina i posljednji je živi član skupine, koja je svjetlo dana ugledala tog 7. novembra 1963.

„24. oktobar bi trebao ostati dan na koji će se ljudi sastajati", kaže gradonačelnica Wegener. Sastajati i pričati o nesreći, dodaje ona. Ali održavanje te tradicije sa svjedocima vremena je sve teže, ljudi umiru, drugi su stariji i sve manje pokretni. Zato su žitelji Lengedea sretni što se povodom 60. obljetnice neće održati samo jedna veća prigodna priredba, već se otvara i novi muzej na mjestu nesreće. Izlošci se tako sele iz vijećnice na novu lokaciju, odmah pored mjesta na kojem se nalazi okno. Izložba bi trebala privući pogotovo mlađe generacije, približiti im tradiciju rudarstva i pomoći da shvate značaj nesreće, ne samo za Lengede, već i za ostatak svijeta.

Radost i tuga

Povjesničar Gerd Biegel sa Sveučilišta u Braunschweigu kaže da bi muzej trebao postati „središnje mjesto u Lengedeu i cijeloj regiji". U muzeju, kako dodaje za agenciju dpa, brojni eksponati pomažu posjetiteljima da shvate dramatičnost situacije. To je jako važno, kaže Biegel, jer po njemu tadašnji događaji pomažu u kreiranju zajedničkog identiteta Lengedea i cijele regije u Donjoj Saskoj. „Nije bilo nikoga tko nije bio pogođen" katastrofom, kaže Biegel. I dodaje kako je danas za mnoge ljude važno da se prisjete nesreće. Uz svu radost zbog jedanaest spašenih, ne smije se zaboraviti 29 žrtava, podsjeća on. Jednim dijelom se posmrtne ostatke žrtava uopće nije moglo izvući iz rudnika.

Koliko je velika trageduja nesreće u rudniku, vrlo dobro zna i savezni ministar rada Hubertus Heil, koji je odrastao u ovoj regiji. I on dolazi na komemoraciju, Lengede se nalazi u izbornom okrugu SPD-ovog političara. Održat će i govor. 1963. je doduše bila tragično poglavlje, ali je i simbol solidarnosti i zajedništva, otkrio je Heil za dpa središnju poruku svog govora već i prije ceremonije. "Činilo se da nema nade u spas. I onda su se ljudi na licu mjesta i iz cijele Savezne Republike mobilizirali kako bi se pomoglo zatrpanim rudarima.”

dpa

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu