Život kod roditelja - normalno u Italiji

Uzroci nezaposlenosti mladih u Italiji su višestruki. Mnogi se žale na nedostatke u stručnom obrazovanju. Sada ima znakova lakog poboljšanja situacije. No, njene posljedice će se dugo osjećati. U potrazi za poslom, mnogi mladi su otišli u inostranstvo. Prije svega mladi muškarci duže žive u roditeljskom domu. Osnivanje porodice je korak na koji se odlučuju dosta kasno.

„36 procenata je mnogo“, kaže šef Italijanskog zavoda za statistiku Đorđo Aleva: „Mora se ispitati zašto je to tako. Kada sretnete mladu osobu, vjerovatnoća da ona nema posao iznosi 10 odsto. 36% je suma koja je nastala i zbog činjenice da sve više mladih danas studira.“

Neprilagođen obrazovni sistem

Studenti nisu obuhvaćeni statistikama o nezaposlenosti, zbog čega je udio nezaposlenih u ukupnom broju mladih zaista 10%. To zvuči bezazlenije nego što jeste. Svaki deseti omladinac u Italiji trenutno nema profesionalnu perspektivu – što ima drastične demografske posljedice, kao što objašnjava Andrea Bruneti iz Saveza sindikata CGIL: „Kriza italijanske omladine je demografska kriza. Od 2008. do 2016, broj ljudi koji imaju između 15 i 30 godina se smanjio za 1,3 miliona. To je posljedica pada nataliteta, ali i takozvane mobilnosti, kako bismo mogli da nazovemo migracije unutar Evrope i van nje.“

Jedan od uzroka za to je zastarjeli obrazovni sistem, koji mladima ne nudi dovoljno dodirnih tačaka sa profesionalnom svakodnevicom. Dualni obrazovni sistem u Italiji postoji samo u nagovještajima. Poslije škole i studija je veoma teško naći posao u nekom preduzeću. Posljedica je egzodus prije svega visoko kvalifikovanih ljudi. Jedan student iz Trevinjana na sjeveru Italije kaže: "To je alternativa za koju se mnogi opredjeljuju. Trenutno se govori o odlivu mozgova, jer, čim završe fakultet, oni odlaze u inostranstvo da traže posao. Ja, na primjer, studiram jezike, jer mi to omogućava da i u inostranstvu tražim posao.“

Optimizam ne zamire

Oni koji ostanu traže svoju sreću kao jeftina radna snaga ili idu na profesionalnu praksu koja je loše plaćena – i tako provode godine. Posljedica je da je Italija postala zemlja u kojoj se dugo živi sa roditeljima, kao što kaže Đorđo Aleva: „U Italiji 62% mladih između 15 i 34 godine živi kod svojih roditelja. Kod kuće ostaje 68% muškaraca i 57% žena“. Dvojica od trojice italijanskih muškaraca smatra da je to sasvim normalno.

Nije nikakvo čudo što natalitet u toj zemljli već godinama opada. Nezaposlenost mladih je samo simptom dublje usađenog strukturnog problema koji ometa kompletan privredni razvoj: „Vrlo je malo radnih mjesta za mlade“, kaže Aleva, „mnoga radna mjesta zauzimaju stariji radnici, i do 65 godina. Potrebno je vrijeme za smjenu generacija. Djeci često ne uspijeva da nađu posao prije nego što roditelji odu u penziju. Neki bježe, ali na Siciliji je situacija dobra – bar nije tako loša kao što mnogi misle. Čovjek mora sam da uzme stvari u svoje ruke. Ako studiraš i tražiš posao koji odgovara tvojim kvalifikacijama, moraš da budeš mnogo dobar da bi našao radno mjesto.“

Bilo da su sa juga ili sjevera zemlje, one koji su odrasli u krizi, optimizam nije napustio. Broj skeptika se poslednjih mjeseci čak – smanjio.