"Što su duže tamo, to manje jedu"
8. juli 2018
U kontinentalnoj Francuskoj je u prošloj godini u centrima za prisilni povratak bilo smješteno 25.000 osoba, što je 40 posto više nego 2016. godine. Skoro isto toliko ih je u ovakvim centrima u francuskim prekookeanskim područjima. Veliki broj osoba morale su biti puštene na slobodu, jer njihov prisilni izgon iz zemlje praktično nije bio moguć. Bez obzira na to, ovi objekti nalik na zatvore su i dalje prepunjeni. Šest francuskih nevladinih organizacija nedavno su objavile izvještaj o stanju u ovim centrima.
Ograđena dvorišta, rešetke na prozorima, posvuda kamere. Muškarci, žene i djeca noću se zaključavaju u njihove sobe. Najmanje četiri osobe dijele jedan mali prostor sa krevetima „na sprat", a privatnosti nema. Pored toga, tu su i loši higijenski uslovi i personal koji je na izmaku snaga. To su riječi kojima se opisuju ovi objekti.
Boravak od 45 dana prekratak?
„Mi koji ove centre svakodnevno posjećujemo vidimo ljude koji su tamo smješteni. Što su oni duže tamo, to manje jedu, a njihove oči se zamagljuju. Neki ljudi vremenom razvijaju i autoagresivno ponašanje. Gutaju oštre predmete – krhotine ili žilete i tako pokušavaju da se ubiju. Pokušavaju se objesiti i uz pomoć plahti", opisuje Nadine Sebtaoui iz organizacije France Terre d'Asile drastično stanje u centrima za prisilni izgon iz zemlje. Ona se skupa sa svojim kolegama i kolegicama brine o osobama koje tamo završe.
To su prvenstveno ljudi koji su uhvaćeni od strane francuske policije bez dokumenata ili odgovarajuće dozvole za boravak. Među njima su oni kojima je odbijen zahtjev za azil - od čistačica ili poljoprivrednika bez dozvole za rad i boravak, do ljudi koji su došli iz kriznih i konfliktnih područja.
„U ovim centrima su ljudi iz Eritreje, Sirije, Sudana, Afganistana, Irana ili Iraka. Njihov boravak tu je ograničen na 45 dana, nakon čega se puštaju na slobodu, jer je jako teško poduzeti sve neophodne korake za njihovu deportacjiu", objašnjava Sebtaoui.
Da bi se u budućnosti dobilo više slobodnog prostora za djelovanje, francuska vlada želi povećati rok od 45 dana na 90 dana. Međutim, to neće voditi do većeg broja deportacija, objašnjava David Rohi iz organizacije za pomoć izbjeglicama La Cimade. Jer ljudi, koji praktično i mogu biti deportovani su već nakon 25 dana pritvora u avionu.
Gdje su vrijednosti Francuske?
„Argumentacija vlade je jednostavno pogrešna. 2011. godine se trajanje od 32 dana povećalo na 45 dana, dok je broj deportacija opao. To veoma dobro pokazuje da to što će se te osobe duže držati u imigracijskom pritvoru, ne znači da će više ljudi biti deportovano. To je dokazano i to je činjenica. Za nas je ovo besmislena mjera koja može biti izrazito traumatizirajuća za ljude. Ako misli da ostane vjerna vrijednostima Francuske, vlada od toga mora odustati", govori David Rohi.
Međutim, vrijednosti Francuske se u pritvornim centrima za deportaciju beskonačno gaze i krše, upozoravaju humanitarne organizacije i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Pri tome se ne misli samo na uslove života u ovim objektima. Sama činjenica da su tamo smještena i djeca i omladina, već višestruko opravdava poziv Suda za ljudska prava.
„No, uprkos tome broj djece u ovim centrima se ne smanjuje. Upravo suprotno. Broj se povećava. Između 2013. i 2017. broj se povećao sedam puta", navodi Rohi.
304 djece i omladine su u prošloj godini bili smješteni u centrima za deportaciju. To je najviši broj u posljednjih šest godina i to su prije svega djeca koja su zatvorena sa roditeljima. Riječ je o porodicama koje već imaju obavijest o prisilnom odlasku iz zemlje, i za koje je uglavnom već jasno da će na kraju morati napustiti zemlju.
Ove porodice su dio onih 40 posto koje su zapravo izašle iz imigratskog pritvora 2017. godine i koje bi mogle biti protjerane iz zemlje. Svi ostali morali su biti pušteni na slobodu, jer je njihov izgon iz zemlje praktično nemoguć.