Čovjek s porukom

Joahim Gauk, predsjednik Njemačke, primljen je u Ovalnu sobu. Mnogim Nijemcima, već to je dovoljno. Također je primijećeno da se Gauk sa predsjednikom Obamom zadržao duže nego što je to prvobitno planirano. Posljednji put je njemački predsjednik primljen u Bijeloj kući prije 18 godina – bio je to Roman Hercog. Neki kažu da je pauza bila preduga i da je to znak nedostataka pažnje i poštovanja Amerikanaca.

Ali, takvo diplomatsko cjepidlačenje je potpuno nepotrebno. Ono potiče iz vremena kada su Nijemci bili nesigurni i nervozno priklonjeni SAD-u. Da se to promijenilo, može da se vidi svakoga dana u vijestima iz svijeta. Njemačka je sada samouvjerenija i tražena kao nikada prije: kriza u Ukrajini, nuklearni pregovori sa Iranom, Sirija… Nijemci ne moraju da brinu zbog nedostatka pažnje, već o tome da ne budu preopterećeni.

Obamina zahvalnost odnosi se na Gauka i Merkel

Nema sumnje, susret Obame sa Gaukom zamišljen je kao gest poštovanja – ne samo za predsjednika koji kao niko drugi simbolizuje njemačko jedinstvo, već i Gauka kao pastora i bivšeg šefa Institucije za dokumentaciju organa Štazija, koji zrači moralnim autoritetom. Američki predsjednik poštovanje je izrazio i prema svom glavnom savezniku u Evropi – a to se posebno odnosi na kancelarku Merkel, koja je Gauku vjerovatno otvorila vrata ka Bijeloj kući.

Druga poruka mnogo je važnija i stiže od samog Gauka: jasnije nego što bi to uradila kancelarka Merkel, predsjednik je Amerikance podsjetio na njihovu posebnu odgovornost u izbjegličkoj krizi. Jer, i američke vojne intervencije na Bliskom istoku prouzrokovale su haos i kretanje izbjeglica. To je bio jedan od najvažnijih političkih momenata Gaukovog putovanja u SAD. Obama je, nažalost, na to odgovorio samo floskulama, iako je tačno analizirao da izbjeglička kriza na duge staze prijeti političkoj stabilnosti u Njemačkoj.

Nikad ovo prijateljstvo nije bilo tako važno kao danas

Važnije od prihvatanja dodatnih izbjeglica jeste da Obamina administracija pod visokim pritiskom radi na političkom rješenju. Ali, to nije polje za saveznog predsjednika, već za kancelarku. Njen otvoreni kanal ka Putinu, za Obamu je jednako vrijedan kao i njemački posebni kontakti sa Iranom, koji su bili važni u nuklearnim pregovorima.

Joahim Gauk je, prilikom posjete SAD-u, pokušao ukazati da, osim aktuelne političke situacije, ne treba zaboraviti ni širu sliku. On je sa velikom odlučnošću govorio o istoriji njemačko-američkog prijateljstva. Njegova poruka skeptičnoj publici kod kuće je jasna: nikad to prijateljstvo nije bilo tako važno kao sada. S obzirom na veliki broj kriza širom Evrope, angažman Sjedinjenih Država važniji je nego ikada. Gauk je pozvao Amerikance da ne okreću leđa starom kontinentu, jer Evropljani su daleko od toga da mogu sami da riješe svoje krize i konflikte u istočnom i južnom susjedstvu. Izbeglički talas izazvan sirijskim sukobom samo je najnoviji primjer.

Apel Amerikancima da se u Evropi angažuju više, a ne manje, nije dobro primljen u Bijeloj kući zato što je Obamina strategija upravo da se teret svjetske sile rasporedi na više leđa. Kad se malo bolje razmisli, apel koji je uputio Gauk znak je slabosti Njemačke i Evrope, jer Evropa i Njemačka nemaju strategiju za bezbjednosnu politiku koja uključuje istočnu Evropu i Mediteran. Ali, to nije zadatak saveznog predsjednika.

Gaukov zadatak jeste da poruke formuliše riječima i gestovima. Na svom putovanju u SAD, on je uradio upravo to – ne u potpunosti uspješno, ali svakako angažovano.