Srpsko-ruski centar u Nišu izaziva "požare"?

„Ne krive nas samo za Balkan, već i za uplitanje u Meksiko, a ja vjerujem i još ponegdje", ironično je odgovorio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na pitanje DW-a da prokomentira američke optužbe oko ruske uloge u jugoistočnoj Europi. Objašnjavajući koja je konkretno uloga Moskve na Balkanu, Lavrov je na konferenciji za novinare u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku rekao da su balkanske države „tradicionalni i bliski prijatelji" Rusije, jer, kako je naglasio, neke od njih s Rusima dijele i istu religiju. „Ja ne vidim ni jednu drugu ulogu", rekao je šef ruske diplomacije.

U „špijunskom" gnijezdu

Ali Amerikanci ruski angažman na Balkanu promatraju u drugom kontekstu, posebno kad je riječ o geostrategiji. Zato sve češće Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu doživljavaju kao neprihvatljivu vojnu nazočnost nadomak osjetljivih granica NATO-a. Ta zabrinutost kulminirala je sredinom prošle, 2017. godine, kada je pomoćnik zamjenika američkog državnog tajnika za Europu i Euroaziju Hoyt Brian Yee, zadužen i za Zapadni Balkan, u Kongresu izjavio da Sjedinjene Države nisu toliko zabrinute što ruska baza nadomak Kosova predstavlja danas, ali jesu „što bi ona mogla postati" sutra, ako Rusija dobije ono što traži od Srbije – neku vrstu specijalnog, zaštićenog statusa, uključujući i diplomatski imunitet za svoje osoblje u Nišu.

Osvrćući se na naše pitanje ministar vanjskih poslova Rusije u nastavku je prokomentirao rad baze u Nišu. On je podsjetio da je taj centar osigurao pomoć mnogim zemljama, „ne samo Srbiji, već i Crnoj Gori i, čak još i više prema zapadu". „Mislim da tamo radi osam Rusa i deset Srba. Oni obavljaju monitoring stanja kada je riječ o iznenadnim situacijama i kad su u pitanju katastrofe ili prirodne nepogode. Pomažu da se to ublaži, gase požare i šalju tamo specijalnu avijaciju", naveo je Lavrov za DW. „I pored toga, američki veleposlanik u Beogradu javno je zatražio od vodstva Srbije da ne potpišu nikakav ugovor o imunitetu osoblju tog centra. Tražio je to javno, jer je, navodno, taj centar špijunsko gnijezdo." U tom kontekstu Lavrov je dodao da se, kada državljani drugih zemalja članica NATO-a obavljajući zajedničke vježbe u Srbiji traže takvu zaštitu i imunitet, „to uopće ne dovodi u pitanje."

Problem je Centar u Nišu, a ne Migovi

S druge strane, Daniel Serwer, profesor na vašingtonskoj Visokoj školi za vanjsku politiku „Johns Hopkins" i dobar poznavalac prilika na Balkanu, ocjenjuje za DW da ruski Centar na samoj granici NATO-a (Bugarska) nije beznačajan, jer, dodaje, Srbija se izjasnila za europsku budućnost. U Washingtonu se često mogu čuti prigovori kako Rusi „nemaju dobre namjere" kada je riječ o europskom putu država Zapadnog Balkana i da nastoje poremetiti taj sveprisutni EU-trend.

Komentirajući naoružavanje Srbije ruskim zrakoplovima tipa Mig-29, Serwer ukazuje da američku zabrinutost „prije svega izaziva humanitarni centar". Ruski Migovi poklonjeni vojsci Srbije su, kaže, manje važni, i to ne samo zato što su „zastarjeli i neupotrebljivi", navodi taj akademik i bivši američki diplomat. „Pravo pitanje tiče se političkog i sigurnosnog saveza, a ne nekoliko komada (vojne) opreme", kaže Serwer i naglašava da „članice Europske unije ne ugošćuju ruske baze, a ova u Nišu sasvim sigurno ima dvojnu upotrebu (vojnu i civilnu)".

„Volio bih da živimo u svijetu gdje to ne bi bio problem, ali s Putinom na vlasti i s Rusijom koja izaziva Europu u više različitih arena – to je veliki problem", rekao je Serwer za DW.

Optužbe s razlogom?

Obrazlažući dalje ulogu Rusije na Balkanu, ministar Lavrov ocjenjuje da se Rusiju „okrivljuje svuda", a što se Srbije tiče, „nju (Srbiju) se okrivljuje za sve što se događa na Balkanu". „Evo, Crna Gora je (tek) sada prestala spominjati ruski trag u događajima oko kojih su bili toliko verbalno zabrinuti (pokušaj navodnog državnog udara i atentata na Milu Đukanovića prošle godine za što se sumnjiči državljane Rusije i Srbije, op.a.). Ipak, vjerujem da će doći do otrežnjenja", rekao je Lavrov ne nudeći više detalja o događajima u kojima su u Podgorici već utvrđene i neke sudske činjenice.

Ali pitanje Centra u Nišu, inzistira Serwer, neće tako lako biti skinuto s dnevnog reda u Washingtonu. Američki profesor smatra da to Srbiju može čak i „diskvalificirati kao kandidata za EU".

Daniel Serwer također podsjeća i da nedavni zahtjev Kongresa upućen Pentagonu da u roku od 180 dana dostavi izvještaj koliko svaka zemlja Zapadnog Balkana posjeduje ruskog oružja i vojne opreme, nije samo stvar američkog proračunskog planiranja za iduću godinu. „To nije rutinski zahtjev", tvrdi Serwer. „To se bazira na ruskom ponašanju u toj regiji i sklonosti nekih balkanskih političara."

„BiH ne bi izdržala Dayton 2"

Obrazlažući što bi trebalo dalje poduzeti, Sergej Lavrov pak kaže: „Potrebno je da na Balkanu surađujemo, kao što smo surađivali kada je dogovoren Dejtonski sporazum (1995), koji je još uvijek temelj za Bosnu i Hercegovinu. Ima još mnogo primjera gdje smo zajedno s našim zapadnim kolegama i drugim zemljama – uključujući i Tursku - surađivali kako bismo normalizirali situaciju u tom ili nekom drugom dijelu Balkana".

Na kraju, odgovarajući na pitanje DW-a što misli o ideji da se organizira „Dayton 2", kao što to predlaže američki kongresnik Mike Turner (iz Daytona, Ohio), koji je od State Departmenta već zatražio da organizira novu konferenciju o BiH pod tim imenom, Lavrov je izrazio nedoumicu, ali i ruske uvjete za to: „Prvo je nužno da saznamo što je on mislio s tim. Nisam čuo o tome. Ali ako bi tako trebalo ponovo pisati (novi) 'Dayton' – onda smo mi protiv toga. Vjerujem da Bosna ne bi izdržala takav izazov, jer bismo tako iznova počeli razbijati njezinu državnost."