Život u izoliranom naselju zamijenili "civilizacijom"

Uprkos tome, sretni su što su za svoju zajednicu - već postali uzor. Peteročlana je obitelj u novom domu jako dobro primljena. Kad su kupili staru kuću uhvatio ih je strah - što ako ljudi iz sela budu neprijateljski raspoloženi?  

"Viđala sam po novinama kako mještani pišu peticije jer ne žele živjeti pokraj Cigana. Ali vjerovala sam da će, ako mi budemo pristojni i pošteni, sve biti u redu. I doista jest - priča Snježana. U odličnim je odnosima sa susjedima, nikad nije doživjela ružnu riječ.

Težak izlazak iz geta

"Bijeda, kriminal i nemogućnost da se izađe iz takvog začaranoga kruga karakteriziraju svakodnevicu većine Roma. Mnogi iz "geta" skloni su sitnom kriminalu, mnoga djeca u školu idu musava i zapuštena. Nastavu ne mogu pratiti, jer ne poznaju niti osnove hrvatskog jezika. U svakom od romskih naselja jedva da ima jedan posto zaposlenih. Oni uglavnom žive od socijalne pomoći. Romi zakone slabo poznaju, oni stariji uglavnom su nepismeni. I to je jedan od razloga zbog kojih se iz geta ne izlazi lako. No mi smo uspjeli",  ističe Florijan Horvat. 

"Mi smo se uklopili u društveni život. Na početku nije bilo lako i susjedi su nas gledali s čuđenjem ali smo bili ustrajni i ubrzo postali omiljeni susjedi. Posebno mi je drago što radimo i sami zarađujemo za život, ne ovisimo o socijalnoj pomoći, a djeca govore hrvatski jezik i uspješni su u školi. Romsko naselje nam je blizu, ali naš je život sad miljama udaljen od onog kakav se vodi u njima. Znali smo da onakav život ne želimo, da za sebe i svoju djecu želimo puno više". 

"Ne namjeravam skrivati da smo Romi i želim da djeca znaju odakle potječemo, ali i da vide zašto smo otišli", zaključuje.