Što s Facebook profilom nakon smrti?

Kad vlastito dijete umre, to je težak udarac za svakog roditelja. Jedna majka u Berlinu se nakon smrti svoje kćerke mora dodatno i povlačiti po sudu. Naime, s obzirom na to da je njihova kćerka život izgubila pod nerazjašnjenim okolnostima, roditelji bi htjeli dobiti uvid u njezin korisnički račun na Facebooku. No ova društvena mreža to ne dozvoljava. Zato su se obje stranke našle na sudu.

Kćerka Simone W. je prije pet godina pala pod pod kotače podzemne željeznice. DO dan danas nije razjašnjeno radilo li se o samoubojstvu ili nečem drugom. Uvidom u Facebook-korisnički račun svoje kćerke Simone se nada da će možda dobiti odgovor na to pitanje, preko poruka koje je slala preko Messengera. No Facebook to ne dopušta. Jedan rok za vansudsku nagodbu je već prošao.

Poruke nisu razglednice

Odlučujuće pitanje koje otvara ovaj spor je nasljeđuju li roditelji digitalnu ostavštinu svoje kćeri isto kao što je to slučaj s pismima ili razglednicama. Jedan berlinski sud je 2015. donio presudu protiv Facebooka i naložio slobodan pristup podacima. No Facebook je u reviziji ukazao i na privatna prava trećih osoba koje su također dio korespondencije i koje su polazile od toga da će njihova korespondencija ostati tajna.

No sudski sporovi zanimaju i stručnjake izvan pravnih okvira. Elke Brucker-Kley, docentica za IT Service Management na Visokoj školi za primijenjene znanosti u Zürichu, pokazuje razumijevanje roditelja koji žele uvid u privatni digitalni život svoje kćeri. No: "Je li Facebook uopće ovlašten dati uvid u tu komunikaciju. Preminula osoba nije komunicirala sa svojim roditeljima preko socijalnih mreža nego s prijateljima”, kaže Brucker-Kley u razgovoru za DW.

Digitalno pamćenje

Pitanje o tomu što će se dogoditi s našom digitalnom ostavštinom sve je aktualnije. Ponekad se tu radi o tisućama fotografijama, videa koji su odaslani u ime jedne osobe ili su povezani s nekom osobom. Neke od fotografija preminulih su napravile i proširile socijalnim mrežama druge osobe. Tu su i tisuće drugih digitalnih tragova poput komunikacije na Twitteru ili WhatsAppu ili postovi na Instagramu. Kome sve to pripada nakon što osoba koja ih je postavila ili komunicirala više nije među živima? Naravno da tu ima mnogo bezazlenih sadržaja, ali i ozbiljnih, poslovnih i privatnih. Neke korespondencije sežu godinama unatrag. Tko je vlasnik svih tih podataka? Tko smije imati uvid u često vrlo privatne detalje ne samo preminule osobe nego i ljudi iz njezinog okružja?

Sam Facebook daje nekoliko mogućnosti kako to riješiti. S nekoliko klikova možete svoj profil izbrisati nakon smrti ili zamrznuti. Djevojčica iz sudskog slučaja s početka priče je svojim roditeljima čak i dala lozinku za pristup svom korisničkom računu, ali je u međuvremenu on zamrznut i pristup podacima je onemogućen kao što je to slučaj sa svim profilima koji su "zamrznuti”. I u slučaju da korisnik u slučaju svoje smrti odabere "staratelja” svog profila, to ne koristi mnogo jer staratelj nema uvid u korespondenciju. I upravo o tomu se radi u berlinskom slučaju.

"U slučaju moje smrti"

Korisnici mogu i preko aplikacije „If I die" regulirati što će se s njihovim profilom u slučaju smrti dogoditi. Znači postoji mnogo mogućnosti da se digitalna ostavština regulira. No, kako kaže IT stručnjakinja Brucker-Kley, malo tko se oko toga brine. Pogotovo ne mladi koji su i najintenzivniji korisnici društvenih mreža i digitalne komunikacije. "Osobe koje raspolažu pozamašnom digitalnom ostavštinom ne razmišljaju često o vlastitoj smrtnosti ni o tomu što iza sebe ostavljaju. Digitalni testament nije mnogima na listi prioriteta”, zaključuje Brucker-Kley.