Od 2030. samo obnovljiva ambalaža

Želja Europskog parlamenta jest da te planine smeća kojeg stvaraju Europljani - u Njemačkoj je to čak 225 kilograma godišnje – smanji barem za 15% do godine 2040. Na prvom mjestu su se okomili na sitnice u gastronomiji, ali i te sitnice se nakupe na više tona godišnje: zapravo besmisleno mini-pakovanje šećera, začina, ali i kečapa ili maslaca koje dobivamo u hotelima od 2030. više neće biti dopušteni ako nisu samo od čistog papira. Takvo pakovanje jest možda higijenski, ali ne samo da stvara otpad, nego se i razbacuje hrana: mnogima je na primjer jedna pakovana kockica maslaca premalo, dvije previše i ostatak završi u smeću.

I u trgovinama više neće biti dozvoljeno pakovanje u plastiku voća i povrća sa sadržajem koji je manji od 1,5 kilogram. Tu su i tanke najlonske vrećice u koje se stavlja odabrana roba u trgovini, baš kao i folija kojom se omotava prtljaga prije puta avionom treba postati prošlost.

Ima i iznimaka

Načelno, EP želi korištenje samo obnovljive ambalaže, a eurozastupnica Delara Burkhard (SPD) je uvjerena kako će „novi europski propisi o smanjenju količine ambalaža dovesti da kanta kućnog smeća neće tako brzo biti puna“. No u ovoj teškoj borbi protiv smeća to isto tako znači da kante za smeće možda neće, ali će onda biti pune kante gdje se odvaja otpad.

A tu je i problem čak i u slučaju neosporno ekološki prihvatljivih načina pakovanja: u Francuskoj su se digli na noge proizvođači sireva jer nije samo tradicija, nego su uvjereni da će na primjer sir brie pravu svježinu zadržati jedino zamotan u papir – i u kutijici od drvenog furnira. Tako su ipak i u ovaj europski propis došle iznimke: drvo i vosak su izuzeti.

Još je veća neizvjesnost kod odluke Europskog parlamenta u svim članicama uvesti sustav kaucije na plastične boce. To je stara boljka već i u svakoj pojedinoj državi jer makar potrošač plaća pristojbu za jednokratnu bocu, upravo zastrašujuća količina više nikad ne bude reciklirana, a pristojba ispada tek „kazna“ za kupljen napitak. Hoće li ikad funkcionirati sustav gdje će se za bocu kupljenu u Portugalu kaucija moći naplatiti u Rumunjskoj ili Estoniji – ostaje da vidimo.

Konačno granice za PFAS

Ono što je svakako pohvalno jest odluka da se konačno reguliraju takozvane PFAS supstance, per i polifluorirani akrilni spojevi. Dugačko ime, ali maltene čarobni sastojak u tisućama varijanata ne samo prehrambene, nego i tekstilne i mnogih drugih industrija. To čini vašu vjetrovku otpornu na kišu, stolnjak neosjetljiv na prljavštinu, vrećicu prženih krumpirića sposobnu zaustaviti mast, oni su u šamponima, lakovima za nokte, kremi za brijanje, ruževima za usne, čak i „ekološke“ slamke za piće od papira ili bambusa se prepariraju PFAS-om da bi bile vodootporne.

Što je najgore, tu obitelj spojeva zovu „vječite kemikalije“ jer se izuzetno teško razgrađuju u prirodi. A isto tako je poznato kako neki od tih sastojaka imaju strukturu veoma sličnu ljudskim hormonima – i neosporno utječu na naše zdravlje: samo u Europi se 2019. procjenjuje kako je liječenje tih poremećaja koštalo najmanje šezdesetak milijardi eura. U svakom slučaju, ovim propisom se ograničava upotreba tih spojeva: „Nove granične vrijednosti za štetne PFAS sastojke u ambalažama za hranu povećavaju i zdravstvenu zaštitu građana“, uvjerena je Burkhardt. Utoliko su svi ovi propisi „ne samo dobra vijest za okoliš, nego i za potrošače u Uniji.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu